Naime, neupitno je da je uprava Hrvatskih studija od 28. 4. 2009. zaključala zgradu Hrvatskih studija i ulazak u nju omogućila samo onim studentima/cama koji su protiv blokade, a koliko saznajemo zgrada je zaključana i danas. Upravo u toj činjenici jasno vidimo diskriminaciju. Prostor Hrvatskih studija pripada svim studentima/cama koji/e te studije polaze, a neki od njih čak i plaćaju studiranje iz vlastith sredstava.
Kao što je razvidno iz dopisa voditelja Hrvatskih studija prof. dr. sc. Zvonimira Čuljaka Vama (Izvještaj o događajima na Hrvatskim studijima vezanima uz studentske skupove i prosvjede 27., 28. i 29. travnja 2009.), zgrada je zaključana iz:
- „sigurnosnih razloga“ - iako je incident koji gospodin Čuljak navodi nastao nakon zaključavanja zgrade, tj sam čin zaključavanja je inicirao incident
- nepriznanja legitimnosti odluke o blokadi što može biti i činjenica, ili stav gospodina Čuljaka, ali nikako ne može biti i razlog da se zgrada zaključa i krene se sa selektivnim pristupom u zgradu

Zabrana ulaska studenata/ica koji/e su „za blokadu“ ne može automatski značiti da će ti studenti/ce vršiti blokadu, kojom po vama se ugrožavaju prava drugog dijela studenata/ica na obrazovanje a i dio prava sveučilišnih radnika/ca na rad. Na fakultetu je da nađe primjerenije mjere kojima će uvjeravati studente/ice da ne vrše bokadu (kao što je to slučaj na svim ostalim fakultetima diljem Hrvatske gdje se provodi blokada), ali mjera zaključavanja i selektivnog pristupa u zgradu dijelu studenata/ica nikako nije proporcionalna sa ciljem koji se želi postići. Upravo tim postupkom došlo je do disrkiminacije, a na upravi Hrvatskih studija bilo je da nađu proporcionalniju, tj. odmjereniju mjeru.

Slažemo se s Vašim stajalištem da se provođenjem blokade krše prava dijela studenata/ica na obrazovanje (iako se ta teza može problematizirati budući da su studenti/ce organizirali/e „altenativnu nastavu“) i prava profesora/ica na rad (i ovdje treba napomenuti da je dio profesora/ica održavao van-nastavna predavanja u sklopu „alternativne nastave“). No to kršenje prava mora se staviti u kontekst prava na nenasilan protest blokade koji ima za cilj osvjestiti opći društveni problem plaćanja školarina i socijalne neosjetljivosti države. Ovdje dakle imamo sukob dvije grupe prava (što je čest slučaj u demokracijiama) i te dileme se rješavaju tzv. testom proporcionalnosti o čemu govori i čl. 16 Ustava RH. Odnosno, postavlja se pitanje da li je privremena blokada nastave vrijedna činjenice da se je u hrvatskom društvu osvjestio problem plaćanja školarina (za koje odjednom postoji široki društveno politički konsenzus da se školarine ne bi trebale plaćati)? Da li je kršenje prava (možda je prikladniji izraz ometanja prava?) na obrazovanje dijela studenata/ica i prava na rad dijela profesora/ica koje sada traje 12-tak dana ipak manje štetno od činjenice da su studenti/ce tako snažno i glasno osvjestili/e problem? Čak da blokada potraje i puno više dana, da li je to mjerljivo sa željenim rezultatom da na tisuće budućih studenata/ica imaju jednak pristup obrazovanju bez obzira na materijalni status? Dakle, uistinu su privremeno kršena (ometana) prava kako bi se upozorilo na opće dobro i u tom smislu test proporcionalnosti prema našem sudu prevaže na stranu općeg dobra. (Da stvar pomalo banaliziramo: da li smo spremni npr. mjesec dana ometati neka prava ako će posljedica toga biti puno kvalitetnija i dugoročnija zaštita nekog drugog prava vezanog uz opće dobro?). Upravo u tome leži dilema tog sukoba prava koji se dešavaju za vrijeme ove nenasilne akcije. Zbog toga je studentska blokada po nama i demokratska jer „neformalna“ demokratska praksa govori kako upravo akcije građanskog neposluha ponekad ispravljaju krive vrijednosne postavke, a sudstvo kao jedan od temelja demokracije ponekad presuđuje u korist građanskog neposluha, tj „ometanja“ nekih prava ukoliko to „ometanje“ ima za cilj doprinjeti općem dobru.

No vratimo se ponovno na vrlo konkretan primjer diskriminacije koji se dešava na Hrvatskim studijima. Neosporno je da je uprava Hrvatskih studija na ulasku u zgradu sastavljala popis studenata/ica koji/e su protiv blokade i samo takve puštala u zgradu (za ovo postoji čitav niz svjedoka/inja, pa čak i medijske izjave predstavnika uprave). Neosporno je da je opravdanje uprave za ovaj postupak bila želja da se ne blokira nastava (izjave svjedoka/inja, medijski istupi, pismo Uprave Vama), odnosno da se nastavi sa nastavom što se u konačnici nije dogodilo (jer naravno da nastava pod ključem gubi svaki smisao i ponižava Sveučilište). Neosporno je da je uprava pretpostavljala da svatko tko je za blokadu, ako uđe u zgradu, će vršiti blokadu (time je učinjena nepotrebna generalizacija). Neosporno je da je takvo ponašanje uprave u dijelu studenata/ica izazvalo strah (svjedočanstva studenata/ica).

Duboko poštujući autonomnost Sveučilišta, vjerujemo da će te se ipak složiti da je Zakon o suzbijanju diskriminacije pisan za sve građane/ke RH i da se njegov segment koji se odnosi na obrazovanje odnosi i na Sveučilište. A upravo taj Zakon po nama zabranjuje postupke uprave koji smo naveli u ovom pismu.

Još jednom naglašavamo da se uprava Fakulteta ni na koji način ne može pozivati na iznimku o zabrani diskriminacije (čl. 9. stavak 2, točka 1) u smislu da je takvo postupanje određeno zakonom u cilju prevencije kaznenih i prekršajnih djela jer test proporcionalnosti i u ovom slučaju govori da uprava nije pokušala pronaći ponajprije manje represivne metode od zaključavanja zgrade.

Također, držimo da je zbog osjetljivosti situacije koja se desila na Hrvatskim studijama i polarizacije na relacije uprava fakulteta vs. dio studenata/ica bilo primjerenije poslati nezavisnu komisiju da ispita što se je sve dogodilo na Hrvatskim studijima, nego svoje zaključke temeljiti na očitovanju samo jedne strane. Također, zbog osjetljivosti situacije pozivamo Vas i da osigurate kvalitetne mjere nadzora odnosa između dijela profesora/ica sa Hrvatskih studijima i studenata/ica koji su prepoznati kao „oni koji su za blokadu“ zbog sprječavanja bilo kojeg daljnjeg oblika diskriminacije u nastavku njihova studija.

Na kraju treba priznati da test proporcionalnosti na koji se pozivamo ima najveći legitimitet ukoliko ga u konačnici provede sud. Želimo vjerovati kako ovaj incident ne treba dobiti svoj sudski epilog, već da realnim sagledavanjem svih činjenica i strana možemo u akademskom duhu, i imajući na umu temeljne postavke na kojima sveučilišta rade a na koje se pozivate, doći barem do zaključka da zgrada Hrvatskih studija ne smije biti zaključana za vlastite studente/ice te da ih nitko ne smije uznemirivati zbog njihovog uvjerenja da je blokada nastave opravdan način zagovaranja za građanska prava ili namjere da blokiraju nastavu.

 

U ime udruga potpisnica ovog pisma, srdačno Vas pozdravljam

Gordan Bosanac
Centar za mirovne studije
Pirottijeva 3
10000 Zagreb
tel./fax. 4820094
e-mail: cms@zamir.net
www.cms.hr