Antikorupcijski indeks obrambenog sektora: Hrvatska prosječna

Large_ti

Antikorupcijski indeks obrambenog sektora ocijenio Hrvatsku prosječnom ocjenom - postupci javne nabave i vojne opeaciju izloženi su visokim koruptivnim rizicima. 

Prema izvješću Transparency Internationala, u čijoj je izradi sudjelovao i Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije, mnogim članicama NATO-a i partnerskim državama nedostaju mehanizmi kontrole u transparentnosti obrambenog sektora. Iako postoji obveza poštivanja načela demokracije i vladavine prava, izvješće naglašava jaz između institucionalnog nadzora i antikorupcijske kontrole.

„U vrijeme naglaska na kolektivnu obranu, NATO mora brinuti o tome da štiti države s najvišim demokratskim standardima, te kao takav ima globalni utjecaj. Od država članica NATO saveza zahtjeva se one pridržavaju najviših načela integriteta i poštenja, ali i spremnosti da se korupcija iskorijeni u cilju međunarodne sigurnosti.” istaknula je Katherine Dixon, iz TI - Obrane i sigurnosti.

Antikorupcijski indeks obrambenog sektora (GI) procjenjuje postojanje i djelotvornost institucionalnih i neformalnih kontrola za upravljanje rizikom od korupcije, te njihovu provedbu u obrambenim i sigurnosnim institucijama. Indeks se izračunava na temelju 77 pokazatelja, iz javno dostupnih izvora i anketiranjem neovisnih stručnjaka kako bi se procijenio integritet obrambenih institucija.

Istraživanje je bilo usmjereno na pet područja koja se smatraju izložena koruptivnim rizicima kao što su: politika, financije, kadrovi, operativni poslovi i javna nabava. Istraživanje je uključilo 33 države; 21 članicu NATO saveza i 12 partnerskih država.

Polovina članica NATO-a ocijenjene su kao države koje imaju jako nizak (A) ili nizak (B) korupcijski rizik, dok su dvije države (Portugal i Turska) ocjenjene kao države s visokim korupcijskim rizikom u obrambenom sektoru. 9 članica NATO-a koje su među top 20 izvoznika oružja (Francuska, Njemačka, Velika Britanija, Španjolska, Italija, Nizozemska, Kanada, Norveška i Turska) nisu imale nadzor zakonodavne vlasti nad tim izvozom, već su izvozile u države s visokim koruptivnim rizicima i nedovoljnom zaštitom ljudskih prava. Izvješće je dio studije o integritetu u svjetskim institucijama obrane.

Do sada objavljeni podaci za Srednji istok, Aziju i G20 pokazuju da svjetski vojni izdaci dramatično rastu točno u onim mjestima gdje je upravljanje najslabije, što predstavlja prijetnju međunarodnom miru i stabilnosti.

Manjak transparentnosti u radu tajnih službi

Hrvatska je ocjenjena kao država s umjerenim korupcijskim rizikom (C) u obrambenom sektoru kao i još osam članica NATO-a (Bugarska, Češka, Francuska, Grčka,Mađarska, Italija, Litva i Španjolska), te četiri partnerske države (Austrija, Bosna i Hercegovina, Georgia i Srbija).

"Iako je MORH zadnjih godina znatno smanjio broj "tajnih ugovora" u sektoru obrane, istraživanje pokazuje da je potrebno učiniti dodatne napore u tom području. Ostaje i dalje zabrinjavajući manjak transparentnosti u radu sigurnosnih službi, posebno vojne sigurnosno - obavještajne službe. I ovaj podatak upućuje na važnost jačanja građanskog nadzora nad sigurnosno-obavještajnim sustavom. Također, u svjetlu najave nabave novog naoružanja za potrebe Hrvatske vojske, zabrinjava činjenica da u Hrvatskoj nije adekvatno reguliran program offseta. Sveukupno gledajući, MORH bi mogao uvesti dodatne mjere koje bi podigle transparentnost u sustavu obrane i sigurnosti, pri čemu bi jača suradnja s organizacijama civilnog društva svakako mogla doprinijeti", istaknuo je Gordan Bosanac.

U Hrvatskoj je dostupno malo informacija o učinkovitom upravljanju sredstvima u obavještajnom, te sigurnosnom sektoru. Istraživanje je pokazalo kako su javno dostupni ukupni podaci za svaku instituciju unutar proračuna. Financijski podaci za Vojno obavještajnu sigurnosnu agenciju proteže se na različite stavke u proračunu Ministarstva obrane, te se mogu procijeniti. Postupak imenovanja za starije obavještajne dužnosnika je nejasan i bez transparentnih kriterija. Osim toga drugo važno područje ranjivosti su offset programi.

Zbog nedostatka jasnih propisa koji bi zahtijevali veću transparentnost omogućeno je da mnogi podaci ostaju u cijelosti tajni. Offset programi su trenutno regulirani nižim pravnim aktima, tako da omogućavaju ministrima obrane i gospodarstva da pregovaraju o uvjetima izravno s izvođačima bez jasnih procedura.

Cijeli izvještaj dostupan je ovdje, a dio koji se odnosi na Hrvatsku možete pročitati ovdje.

Preporučite članak: