Praćenjem tih slučajeva u više navrata i kroz različite aktivnosti upozoravali smo na kršenja prava ovih osoba te davali preporuke za poboljšanje sustava. Među najvažnijim držali smo poštivanje načela „zabrane vraćanja", odnosno da bi sud osim ispitivanja formalno-pravnih uvjeta za izručenje, trebao ispitivati i materijalno-pravne pretpostavke u skladu sa svojom ulogom u pravnom sustavu. Sud bi posebice trebao ispitivati povrede i opasnost od povreda ljudskih prva sukladno s obvezama iz međurodnog prava koje je Hrvatska preuzela te zakonima i podzakonskim aktima. Također, isticali smo kako bi sud trebao uzimati u obzir činjenicu statusa izbjeglice osobe protiv koje se vodi postupak za izručenje. To se odnosi kako na status azila koji je osoba dobila u Hrvatskoj, tako i na status izbjeglice koji je osoba dobila u zemljama članicama Europske unije te u drugim zemljama.

Ovim putem htjeli bismo izraziti zadovoljstvo recentnim odlukama hrvatskih sudova koje uvažavajući i primjenjujući neke od tih preporuka postavljaju nove standarde zaštite ljudskih prava u postupcima izručenja. Za razliku od prije navedenih slučajeva tokom 2012.g., u zadnjem slučaju izručenja kojeg smo pratili: predmetu Hasana Nasa, sud se nije zadržao na ispitivanju formalno-pravnih pretpostavki već se bavio i ljudskim pravima izručenika. Naime, sudovi su odbili zamolbu Republike Turske za njegovim izručenjem usprkos činjenici da su formalno -pravne pretpostavke za izručenje bile ispunjene; sud se upustio u procjenu stanja ljudskih prava u Republici Turskoj i zaključio da se može opravdano pretpostaviti kako bi ljudska prava Hasana Nasa u Republici Turskoj bila kršena, te primjenio odredbe ZOMPO-a koje omogućuju odbijanje izručenja ukoliko bi time došlo do kršenja ljudskih prava izručenika, odnosno „...ako se može opravdano pretpostaviti da bi osoba čije se izručenje traži u slučaju izručenja bila kazneno progonjena ili kažnjena zbog svoje rase, vjeroispovijesti, državljanstva, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog svojih političkih uvjerenja, odnosno da bi njezin položaj bio otežan zbog jednog od tih razloga".

Sud je otišao i korak dalje. Ne samo da je u toj ocjeni primijenio navedenu odredbu ZOMPO-a, već se pozvao i na Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Ocijenjeno je kako bi izručenjem Hasana Nasa došlo do povrede članka 3. te Konvencije kojim se propisuje zabrana od mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kazne. Iako je Konvencija dio domaćeg pravnog poretka, jače pravne snage od domaćih zakona, nije rijetkost da je sudovi zanemaruju. Stoga odluku suda u ovom predmetu smatramo zaista značajnom jer se Konvencija eksplicitno navodi kao mjerodavno pravo, te se odbija izručenje zbog opasnosti od povrede ljudskih prava koja ona štiti.

Detalji slučaja:
Hrvatske vlasti su 1. siječnja 2013. uhitile Turskog državljanina Hasana Nasa temeljem međunarodne potrage Interpola Ankara. Republika Turska je, naime, zatražila njegovo izručenje jer ga tereti za počinjenje kaznenog djela oružanog djelovanja s ciljem odcjepljenja teritorija koji je integralni dio Državne uprave, za koje je po starom kaznenom zakonu Republike Turske bila propisana smrtna kazna, a po novom teška doživotna kazna zatvora. Turske vlasti navode kako je to kazneno djelo počinio tijekom ranih devedesetih godina prošlog stoljeća kao član organizacije PPK.
U međuvremenu Hasan Nas se preselio u Republiku Njemačku gdje je osnovao obitelj. Republika Turska zahtjevala je njegovo izručenje i od Republike Njemačke, međutim sudska tijela Republike Njemačke odbila su ga izručiti smatrajući da mu, u slučaju izručenja i povratka u Tursku, vrlo vjerojatno prijete radnje koje su povezane s kršenjem ljudskih prava te da će od strane turskih snaga sigurnosti biti izložen mučenju.
Tijekom čitavog postupka izručenja u Republici Hrvatskoj Hasan Nas se nalazio u ekstradicijskom pritvoru u Remetincu. Protivio se izručenju, navodeći da njegova ljudska prava ne bila zaštićena u Turskoj te da se boji represije i mučenja u zatvoru. Dodao je da zna da se protiv njega vodi kazneni postupak u Turskoj, gdje je bio i osuđen, ali navodi da je pobjegao nakon devet mjeseci izdržane kazne iz zatvora jer je bio mučen i nije to mogao izdržati.
Dana 10. svibnja 2013. Županijski sud u Zagrebu, kao prvostupanjsko tijelo nadležno za odlučivanje u postupcima izručenja, odbio je zamolbu Republike Turske za izručenje. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjsko tijelo, potvrdio je tu odluku dana 12. lipnja 2013. Time je postupak u Republici Hrvatskoj okončan te se Hasan Nas vratio svojoj obitelji u Njemačku.