2021. godina: Nikada više dokaza, nikada manje preuzimanja političke odgovornosti!
2021. godina u kontekstu migracija u Republici Hrvatskoj može se opisati jednom rečenicom: Nikada više dokaza o sustavnim nasilnim i nezakonitim protjerivanjima, nikada manje preuzimanja odgovornosti političkog vrha Republike Hrvatske.
Nezakonita i nasilna protjerivanja izbjeglica i drugih migranata, sada već pet godina, politički vrh Republike Hrvatske kontinuirano odbacuje, a brojna svjedočanstva žrtava, izvještaje međunarodnih i domaćih organizacija javno diskreditira. Međutim prikupljeni dokazi u 2021. godini onemogućili su političkom vrhu okretanje glave na drugu stranu. Nasilna i nezakonita protjerivanja nisu samo zabilježena na tisućama stranica izvještaja, stotinama medicinskih nalaza u kojima su opisane težine zadanih ozljeda, ona su zabilježena i videosnimkama, dokazima od kojih je teško pobjeći. Za kraj godine, došao je i najveći dokaz o nezakonitosti protjerivanja kojima svakodnevno svjedočimo, Europski sud za ljudska prava svojom presudom potvrdio je da su hrvatski policajci odgovorni za smrt malene djevojčice Madine.
Godinu su obilježile tragične smrti izbjeglica na hrvatskom teritoriju. Naime, četvero je ljudi smrtno stradalo pri prevrtanju kamiona na autocesti u Hrvatskoj. Četiri života su izgubljena, dok ih je devetnaest ozlijeđeno i odvezeno u bolnicu. Nažalost, ovo nije bila jedina tragedija koja je obilježila 2021. godinu. Zbog nepostojanja sigurnih i legalnih puteva, te sustavnog provođenja nezakonitih i nasilnih protjerivanja, svoj život ljetos je izgubio i maleni dječak koji se utopio u rijeci Uni, pri pokušaju ulaska u Republiku Hrvatsku. Ista sudbina zadesila je i Afganistanku koja je sa svojom obitelji prelazila rijeku Koranu, a tek nekoliko dana kasnije još jedan dječji život je nepovratno izgubljen, djevojčica se utopila u rijeci Dragonji. Životi žena, muškaraca i djece prekinuti su zbog politika Europske Unije, prekinuti su zbog politike sustavnog protjerivanja koju provodi i Republika Hrvatska. Politike koja umjesto pružanja sigurnosti, zatvara vrata onima kojima je pomoć najpotrebnija, izlaže ih opasnim putovanjima i posljedično dovodi do gubitka ovih života i mnogih drugih za koje ne znamo, a kao uspomena na njih ostaju samo vapaji njihovih obitelji da ih se pronađe.
Pravo na pristup sustavu azila postalo je jedno od najugroženijih ljudskih prava na području EU. Nekoć smo vrijedno radili na izgradnji i očuvanju ovog prava, a danas se ono svakodnevno krši. Važnu ulogu u očuvanju prava izbjeglica i drugih migranata u 2021. godini imali su novinari. Svojim angažmanom i radom istraživački novinari prikupili su važne dokaze kojima su spasili ljudske živote na granicama te napravili važan korak ka pozivanju na odgovornost onih koji naređuju i provode ove nezakonite prakse. Novinarski tim kojeg čine ARD Wien/Südosteuropa, Lighthouse Reports, SRF Schweizer Radio und Fernsehen, DER SPIEGEL i Novosti snimio je ukupno šest nezakonitih kolektivnih protjerivanja koja uključuju otprilike 65 osoba, od čega oko 20 djece. Reportaže također donose i razgovore s protjeranim obiteljima – očevima, trudnicama, djecom, starijim osobama, invalidima koji potvrđuju kako im je uskraćen pristup azilu i liječnička pomoć. Novinarski tim RTL-a, emisije Potraga, svojim je kamerama zabilježio kako jedna iranska obitelj iskazuje zahtjev za azilom. Njihova priča je jedna od brojnih - 22 puta su pokušali ući u Hrvatsku tražeći azil i isto toliko puta su iz zemlje protjerani. "Uvijek ćemo pamtiti što nam je policija činila. Možete li zamisliti da sedmogodišnja djevojčica svom bratu i majci kaže da svi skoče s planine i završe svoje živote", kazao novinarima je četrnaestogodišnji Raybod Kathi. Titi Kathi i njeno dvoje djece krajem godine su dobili međunarodnu zaštitu Republike Hrvatske.
Tek nekoliko mjeseci nakon objave prvih snimki, ranije spomenuta istraživačka ekipa novinara (koju čine ARD, Lighthouse Report, Novosti, RTL Hrvatska, Spiegel, SRF) objavila je još jednu snimku koja potvrđuje uključenost specijalne policije u provođenju nasilnih i nezakonitih protjerivanja, a time i dokazuje vjerodostojnost svjedočanstava žrtava nasilnih i nezakonitih protjerivanja koje su policijske službenike u istim odorama optužile za mučenje i nečovječno postupanje. Nakon objave ovih videosnimki, ministar Božinović je javno priznao kako na snimci pripadnici specijalne policije provode nezakonita i nasilna protjerivanja. Ipak, Iako su ove snimke jasni dokazi o nezakonitim i nasilnim protjerivanjima, sankcije su uslijedile samo za trojicu policajaca i to kazna uvjetnog prestanka radnog odnosa. Uz to, do dana pisanja ovog pregleda za 2021. godinu, izostalo je preuzimanje političke odgovornosti samog ministra, ali i glavnog ravnatelja policije.
Zahvaljujući objavama ovih važnih snimki koje pokazuju razmjere nasilnih i nezakonitih protjerivanja, sazvane su dvije sjednice saborskih odbora. Prva, zajednička tematska sjednica Odbora za unutarnju i vanjsku sigurnost i Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina na temu migracija održana je u srpnju te su na njoj predstavnice Centra za mirovne studije pozvale na odgovornost politički vrh, počevši s ministrom Božinovićem. Na drugoj sjednici koja je uslijedila nakon objave snimke koja dokazuje uključenost specijalne policije, sjednici Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina rasprava je bila burna. Predstavnica Centra za mirovne studije upozorila je na paradoksalnu prirodu najavljenih posjeta zelenim granicama nezavisnog mehanizma nadzora. Iako je ministar Božinović negirao naše navode, u dopisu koji je dobiven temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, a koji potpisuje državna tajnica Terezija Gras jasno je navedeno kako terenski nadzor uključuje najavljene posjete zelenoj granici.
Upravo u trenucima kada je politički vrh napokon pozvan na odgovornost zbog objave dodatnih dokaza o nasilnim i nezakonitim protjerivanjima, Centar za mirovne studije podnio je dvije kaznene prijave zbog policijske brutalnosti prema izbjeglicama, od kojih je jedan slučaj bio slučaj protjerivanja afganistanske obitelji. U srpnju je podnesena kaznena prijava zbog teškog nasilja i ozbiljnog prekoračenja ovlasti policijskih službenika pri zaprimanju namjera za traženje međunarodne zaštite četveročlane obitelji. Brutalnost je uključivala i radnju silovanja koja je počinjena prema majci unutar ove izbjegličke obitelji. U kolovozu je podnesena kaznena prijava zbog nezakonitog protjerivanja šesteročlane obitelji iz Afganistana, uključujući trudnicu u četvrtom mjesecu trudnoće i njezinih četvero djece. Nakon što im je u bolnici pružena medicinska pomoć, policijski službenici oglušili su se na njihovo traženje međunarodne zaštite, odveli ih u kombi nakon čega su ih policijski službenici sa fantomkama na glavi odveli u blizinu Bosne i Hercegovine i nezakonito ih protjerali oduzevši im mobitel.
2021. godina bila je od presudne važnosti za obitelj malene Madine Hussiny. U odluci Ustavnog suda donesenoj povodom tri ustavne tužbe obitelji Hussiny, Ustavni sud je ocijenio kako je članovima te obitelji Hrvatska povrijedila ljudska prava i izložila ih riziku od mučenja i zlostavljanja. Ustavni sud je zaključio kako su zahtjev za međunarodnu zaštitu članova obitelji Hussiny nadležna tijela odbila ne ocjenjujući razloge traženja međunarodne zaštite, u potpunosti se oslanjajući na institut sigurne treće zemlje - u ovom slučaju Srbije. U presudi Ustavni sud je zaključio kako u provedenom postupku “nije s dostatnom izvjesnošću utvrđeno da je Republika Srbija sigurna europska treća zemlja”. Ustavni je sud zauzeo stav da pri ocjeni neke zemlje "sigurnom" nije dovoljno osloniti se na normativni okvir i brojeve odobrenih zahtjeva za azil - već da se obavezno mora uzeti u obzir "relevantna izvješća tijela koja se bave zaštitom izbjeglica i nevladinih udruga kakvo je stvarno postupanje s osobama."
Nakon odluke Ustavnog suda, uslijedila je i ona najvažnija. Četiri godine nakon Madinine smrti, Madina i njezina obitelj napokon su dobili pravdu! Europski sud za ljudska prava objavio je presudu kojom je potvrdio povredu prava na život, povredu zabrane mučenja i nečovječnog postupanja, zabranu kolektivnog protjerivanja, pravo na sigurnost i slobodu i pravo na pojedinačni zahtjev. Malena Madina Hussiny i njezina obitelj od najvišeg suda za ljudska prava time su priznati kao žrtve nezakonitog protjerivanja koje je za posljedicu imalo gubitak života šestogodišnje djevojčice 21. studenog 2017. godine. Centar za mirovne studije zatražio je od premijera Plenkovića hitnu smjenu odgovornih za smrt djeteta na našim granicama. Osim žurnog pronalaska i sankcioniranja izravnih počinitelja, po zapovjednoj odgovornosti tražena je i smjena glavnog ravnatelja policije Nikole Miline te načelnika Uprave za granicu policije i pomoćnika glavnog ravnatelja policije Zorana Ničena. Zbog političke odgovornosti, od premijera Andreja Plenkovića zatražili smo i smjenu ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, kao i državne tajnice Terezije Gras uključene u pritiske na branitelje ljudskih prava te blokiranje neovisnih međunarodnih istraga.
Upravo o blokiranju neovisnih međunarodnih istraga za koje je odgovorna državna tajnica Terezija Gras pisale su Novosti. Nakon godinu dana stopiranja objave izvještaja Odbora za sprječavanje mučenja i nehumanog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja Vijeća Europe (CPT) o njihovoj posjeti 2020. godine, CPT je isti objavio jer je državna tajnica Gras prekršila Poslovnik, i u odgovoru na upit Centra za mirovne studije poslanom kao nastavak javne tribine, otkrila je sadržaj samog izvještaja. Dok odgovor državne tajnice Gras pokazuje još jedan pokušaj obrušavanja na rad institucija koje su pronašle nepravilnosti u postupanju prema izbjeglicama i drugim migrantima, sadržaj izvještaja CPT-a jasno pokazuje kako hrvatska policija muči i nečovječno postupa prema tisućama izbjeglicama i drugim migrantima.
Dok su u izvještaju CPT-a istaknuta brojna teška kršenja ljudskih prava izbjeglica i drugih migranata, prema prvom polugodišnjem izvještaju nezavisnog mehanizma nadzora nad postupanjem na granicama nisu pronađene nepravilnosti ili barem tako kaže finalna verzija tog izvještaja. Podsjećamo kako je nezavisan mehanizam nadzora nad postupanjem na granicama ustrojen na inicijativu Europske komisije zbog brojnih optužbi za kršenja ljudskih prava na hrvatskoj granici. Naime, u radnoj verziji navedeno je kako “policija provodi nedopuštena odvraćanja migranata (engl. pushbacks) i da ne bilježi odvraćanja koja su dopuštena po članku 13. Zakonika o schengenskim granicama.” Međutim, samo tjedan dana kasnije u finalnoj verziji od cijelog izvještaja mijenja se samo ova istaknuta rečenica i zamjenjuje ju sljedeća: ‘“policija provodi dopuštena odvraćanja po članku 13. Zakonika o schengenskim granicama iako ih ne bilježi, a u minski sumnjivim područjima u izoliranim slučajevima i nedopuštena odvraćanja.” Ovakva promjena samo ove rečenice u cijelom izvještaju navodi nas na ponovno propitkivanje transparentnosti, neovisnosti i učinkovitosti samog mehanizma nadzora, elemenata koji su upitni od njegova samog imajući na umu da je Ministarstvo unutarnjih poslova odlučilo je o načinu nadzora nad samim sobom, kao i samostalno odabralo aktere koji će ih nadzirati - bez prethodnog javnog poziva i jasno utvrđenih kriterija.
Dokaz tome da hrvatska policija nije naprasno stala s nezakonitim protjerivanjima jest i novi slučaj protiv Republike Hrvatske na Europskom sudu za ljudska prava. Pokrenut je još jedan postupak zbog postupanja prema Kurdu iz Turske koji je u nekoliko navrata pokušao podnijeti zahtjev za međunarodnom zaštitom, ali mu isto nije bilo omogućeno kao što mu je bio i onemogućen kontakt s odvjetnikom, a na kraju mu je dana autobusna karta do Sjeverne Makedonije te je protjeran iz Hrvatske. Ovaj slučaj još je jedan slučaj protiv Hrvatske koji se uz podršku Centra za mirovne studije vodi na Europskom sudu za ljudska prava. Ustrajne smo u obrani prava izbjeglica te ćemo i za ovu žrtvu ilegalnih praksi izboriti pravdu!
2021. godina pokazala je koliko okrutne prakse nezakonitog i nasilnog protjerivanja mogu biti i do koje razine vladajući su spremni ići kako bi ih prekrili, ali ne i zaustavili. Tijekom godine, na udaru nisu samo bile izbjeglice, već i aktivisti i aktivistkinje koje javno progovaraju o nezakonitim i nasilnim protjerivanjima. S velikim se pritiscima borila aktivistkinja i borkinja za ljudska prava Tajana Tadić. Njenom partneru je MUP oduzeo azil dodijeljen 2018. godine nakon što je odbio biti doušnik za Specijalnu obavještajnu agenciju (SOA). Osim Tajane, aktivist organizacije Are You Syrious? Dragan Umičević prema presudi Visokog prekršajnog suda u Zagrebu kažnjen je sa 60 000kn te još 1300 kuna sudskih troškova zbog pružanja podrške u traženju azila obitelji male Madine, djevojčice koja je poginula prilikom protjerivanja iz Hrvatske. Međutim šira javnost je brzo pokazala što misli o ovakvim pokušajima zastrašivanja čovjeka koji je postupao prema zakonu, te je iznos od 63 000kn sakupljen u svega 24 sata. Ove godine, možda je važnije nego ikada da kao društvo ne dopustimo zastrašivanje i kriminaliziranje onih koji štite skupine koje svakodnevno proživljavaju nasilje! Kriminalizacija solidarnosti i kažnjavanje onih koji su spremni pomoći obitelji u nevolji je sumrak čovječanstva koje kao društvo ne smijemo dozvoliti.
Pregled 2021. godine pokazuje kako jasnijih dokaza o intenzitetu i sustavnosti nasilnih i nezakonitih protjerivanja iz Republike Hrvatske nikada nije bilo više. Svejedno Hrvatska dobiva zeleno svjetlo za ulazak u Schengen - što je dokaz licemjerstva politike Europske unije. Povrh svih dokaza koji ukazuju na kršenje schengenskog zakonika, ona odobrava Republici Hrvatskoj priključivanje Schengenskom prostoru. Svako vozilo, palice, termovizijske kamere, elektrošokeri, psi koji grizu ljude, kupljeni su novcem koji je Republici Hrvatskoj dodijelila Europska unija. Sve dok institucije zemalja članica EU odbijaju preuzeti odgovornost za sustavno nasilje kojima izlažu izbjeglice, a EU se i dalje oslanja na eksternalizaciju migracija, sustav podrške izbjeglicama ostavljen je na odgovornost pojedincima koji samim pomaganjem sebe stavljaju u rizik od kriminalizacije solidarnosti. Takav sustav nije održiv, izgrađen je na teškim kršenjima ljudskih prava u zahtijeva hitnu i korjenitu promjenu.