Ipak, najveći problem vidimo u priključivanju trendu kriminalizacije migranata, što je posebno problematično kod tražitelja azila i osoba pod međunarodnom zaštitom. Trend kriminalizacije migranata je prisutan u brojnim državama EU i nije donio ništa dobro, te se već javlja trend napuštanja takvih tendencija. 

Zakonskim rješenjem predviđenim u nacrtu prijedloga navodno se želi spriječiti zlouporaba sustava azila. Međutim, kroz prijedlog zakona se ne propituje zašto se javljaju te pojave koje se percipiraju kao zloupotrebu. Tako se ovim prijedlogom ne nude održiva rješenja, nego se represivnim mjerama pokušava utjecati na simptome, bez želje da se razumije uzrok tih pojava. 

Drugi je problem što uvođenje velikog broj represivnih odredbi koje navodno imaju cilj spriječiti takozvanu zlouporabu ili povećati efikasnost postupka ne ide u korak s odredbama kojima bi se osigurala postupovna jamstva da će biti prepoznata svaka osoba kojoj je potrebna međunarodna zaštita. 

S druge strane, odredbe koje se odnose na uključivanje osoba pod međunarodnom zaštitom, ako se uzme prethodni zakon i izmjene kojima se on prilagođavao europskom kontekstu te hrvatskim problemima, nisu se primjenjivale na način da se osigura integracija stranaca koji dolaze iz jednog posebnog konteksta u kojem im je potrebna međunarodna zaštita, a da im se ta zaštita i osigura u cijelom obimu, a ne samo statusom. 

Tako, nije se provodio tečaj hrvatskog jezika i pored toga što su zakonske odredbe to propisale. Zbog nepoznavanja hrvatskog jezika i zbog otežanog postupka priznavanja obrazovnih kvalifikacije, izbjeglicama je jako teško pronaći posao i tako se integrirati u zajednicu.

Što više, nakon dvije godine, mimo neprovođenja tečaja jezika i manjka ostalih integracijskih aktivnosti, smatra se da su izbjeglice integrirane i gube pravo na smještaj, što također jako teško ostvaruju, provodeći vrijeme u Prihvatnom centru za tražitelje azila dok ne nađu stan. 

Više u dokumentu CMS.