Republika Hrvatska se donošenjem prvog Zakona o azilu 2004. godine obvezala na izgradnju sustava azila odnosno međunarodne i privremene zaštite. U tih 18 godina napravljeno je mnogo koraka unaprijed i koraka unazad, a situacija s prihvatom gotovo 15 000 osoba pogođenih ratom u Ukrajini pokazala je kako sustav može napraviti puno kada postoji politička volja za to. Izbjeglice koje su pobjegle i bježe od ratova, nasilja, kršenja ljudskih prava, progona i mučenja - trebaju i zaslužuju zaštitu. Međunarodna i privremena zaštita moralna je, ali i pravna obveza Republike Hrvatske koja mora osigurati prihvat izbjeglica i solidarno djelovati kako bi im olakšala nezamislivo tešku situaciju u kojoj se nalaze. Važan aspekt sustava međunarodne i privremene zaštite je integracija - koja označava dvosmjeran proces uključivanja u društvo, gdje društvo primitka stvara kvalitetne i održive uvjete za sve one osobe koje su u njega došli kao novi članovi društva, a kojima je Republika Hrvatska odobrila međunarodnu i privremenu zaštitu.

Dosadašnja praksa pokazala je kako zakonodavni okvir osigurava ostvarenje prava osoba koje su u statusu tražitelja azila ili im je odobrena međunarodna zaštita. Već godinama upozoravamo na poteškoće i izazove s kojima se pojedinci susreću prilikom prakticiranja tih prava te iznosimo preporuke za unapređenje sustava. Dug niz godina te su preporuke bile ignorirane, ali je recentna situacija pokazala kako je praksu moguće mijenjati preko noći. Imajući u vidu čitav aspekt sustava integracije te mogućeg ponavljanja izazova, iznosimo detaljenje preporuke za unapređenje sustava u svim resorima koji su dio integracijskog sustava: međuresorna suradnja, pravo na smještaj, obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvena zaštita i socijalna zaštita.

Izgradimo kvalitetan i održiv sustav integracije za sve!