Prosvjedna akcija za Svjetski dan izbjeglica na Trgu Europe "Koliko još smrti do solidarnosti?" -

Large_11539637_10153669078312580_420725176_o

Kriza uzrokovana nestabilnošću i povećanim brojem sukoba u sve više zemalja svijeta dovela je do dosad najvišeg zabilježenog broja izbjeglica u svijetu, čak 52 milijuna. Posljedično tome, sve je više migranata pred granicama Europe, pogotovo onim morskim: do lipnja 2015. više od 100.000 ljudi brodom je doseglo zemlje južne Europe. Umjesto pronalaženja novih odgovora za nastalu krizu, Europska se unija oslanja i nadovezuje na svoje već postojeće restriktivne politike prema izbjeglicama i migrantima. Takvim se politikama gradi tvrđava Europa koja zatvara vrata sve većem broju onih koje bi trebala štititi.

Tim su riječima volonteri Centra za mirovne studije, studenti Mirovnih studija, članovi No Border incijative, Medike i White Angelsa danas na Trgu Europe održali prosvjednu akciju kojom su na Svjetski dan izbjeglica željeli senzibilizirati javnost po pitanju migranata poginulih u Sredozemnom moru i europskih politika koje izravno ili neizravno utječu na njihov broj.

Prvi od obrambenih mehanizama tvrđave Europe s kojim se susreću izbjeglice europski je vizni režim, zbog kojega je preko 90% tražitelja azila prisiljeno koristiti nezakonite metode ulaska na teritorij. Osim viza, tu su i napredni sustavi nadzora granica. Da Europa aktivno radi na izgradnji „tvrđave“ očito je i iz suradnje i financiranja  zemalja poput Maroka, Turske i Libije putem readmisijskih, viznih sporazuma ili financiranja izgradnje prihvatnih i detencijskih centara što dalje od granica Europske unije, s ciljem zaustavljanja migranata prije nego što se uopće domognu Europe. EU mnogo više vremena i novaca troši na osiguravanje granica od pretpostavljene migrantske prijetnje, umjesto na zaštitu ljudi, izbjeglica koji bježe pred progonom i traže našu solidarnost. Pri raspodjeli sredstava, naglasak se stavlja na nadzor granica, dok je financiranje integracije izbjeglica i poštivanja njihovih ljudskih prava i dostojanstva puno niže na ljestvici prioriteta. 

Zatvaranje sigurnih puteva u EU izbjeglice u konačnici samo prisiljava na pronalaženje opasnijih načina dolaska do željene zemlje, nerijetko sa smrtnim posljedicama. Procjenjuje se da je od 2000. godine do danas gotovo 30 000 ljudi poginulo u pokušaju ulaska na teritorij Europe, od čega najviše njih upravo pri prelasku Mediteranskog mora.  2014. na Mediteranu je život izgubilo 3,419 ljudi (UNHCR, 2014.), a do prve polovice 2015. ta je brojka već dosegla alarmantnih 1,829 smrti (IOM, 2015.). 

Potrebno je raditi na otvaranju novih legalnih kanala i načina ulaska migranta u Europu. Prema Amnesty Internationalu (2014.) gotovo pola neregularnih ulazaka u Europu u 2013. (i čak 63% onih koji dolaze morem) činili su migranti iz Sirije, Afganistana, Somalije i Eritreje – zemalja razorenima sukobima i obilježenima kršenjem ljudskih prava, te je očito da većina tih ljudi bježi u potrazi za međunarodnom zaštitom. 

Rijetki su oni koji uspiju ući u Europu gdje ih samo čeka novi niz problema. Nakon što ih se prvo kao tražitelje azila preventivno zatvara u prihvatne i detencijske centre u kojima primjena sile i nasilja nije rijetkost, jednom kada dobiju izbjeglički status uglavnom su u nemogućnosti ostvariti svoja prava, prepušteni marginalizacijii i  kriminalizaciji te izloženi rasizmu i ksenofobiji koji vode do neminovne društvene izolacije.

 

Preporučite članak:

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice. Korištenjem pristajete na korištenje kolačića.