"Postoji previše navoda o kršenju ljudskih prava na granicama Unije. Europa ima dužnost pravedno, s poštovanjem i u potpunom skladu s pravom ljudskih prava postupati prema svima na granicama," kaže direktorica Agencije Sirpa Rautio. "To zahtijeva učinkovite prakse upravljanja granicama koje poštuju ljudska prava, uz snažne i neovisne istrage svih incidenata kršenja prava."

Izvještaj "Smjernice za istraživanje navoda o zlostavljanju na granicama" otkriva da se mnoga ozbiljna i ponavljajuća kršenja prava na granicama ne istražuju na odgovarajući način.

Žrtve rijetko podnose pritužbe protiv tijela za provedbu zakona zbog nepovjerenja u vlasti, straha od osvete ili nepoznavanja dostupnih postupaka. Istrage incidenata su također otežane zbog nedostatka dokaza, posebno kada se kršenja dogode u udaljenim područjima ili noću. Istragama često nedostaje neovisnosti, nisu temeljite, traju predugo i rijetko uključuju žrtve.

Žrtvama kršenja ljudskih prava na granicama teško je tražiti pravdu pred nacionalnim sudovima. Sve veći broj slučajeva dolazi pred Europski sud za ljudska prava, koji je prozvao države članice zbog neučinkovitih istraga zlostavljanja i smrti na granicama.

Uredba o provjerama, usvojena u sklopu Pakta o migracijama i azilu, obavezuje države članice da istraže navode o kršenju temeljnih prava na granicama. Pakt zahtijeva od država članica da usvoje nacionalne planove provedbe, koji bi trebali uključivati i mjere za brze i učinkovite istrage.

Kako bi bolje zaštitila migrante i izbjeglice, Agencija za temeljna prava poziva na snažnije praćenje granica i jačanje mehanizama odgovornosti. Predlažu se sljedeći koraci za omogućavanje učinkovitih istraga kršenja prava na granicama:

• Bilježenje svjedočenja: organizacije, institucije i tijela za zaštitu ljudskih prava trebaju dokumentirati svjedočanstva o kršenjima prava, objavljivati periodične preglede slučajeva i prosljeđivati relevantne informacije tužiteljima.
• Transparentnost: nacionalna tijela trebaju redovito objavljivati statistike o broju i vrstama disciplinskih i kaznenih istraga te njihovim ishodima.
• Neovisne i učinkovite istrage: slučajeve treba dodijeliti specijaliziranim odjelima tužiteljstva kako bi se osigurala nepristranost istraga.
• Smjernice za tužitelje: državna odvjetništva trebaju izdati jasne smjernice za istragu zlostavljanja na granicama i za prikupljanje dokaza. Također, trebaju pronaći i dijeliti informacije o uzorcima, manjkavostima i dobrim praksama u istragama.
• Glas žrtava: u postupcima bi trebalo uključiti odvjetnike ili organizacije za zaštitu žrtava kako bi se osigurala zastupljenost žrtava
• Prikupljanje dokaza putem tehnologije: istražitelji trebaju koristiti snimke nadzora, GPS podatke vozila i policijskog osoblja te, gdje je zakonski dopušteno, podatke o lokaciji mobilnih telefona žrtava i svjedoka kako bi ih identificirali i rekonstruirali slijed događaja.

Izvještaj predstavlja podatke o nacionalnim disciplinskim i kaznenim istragama kršenja prava migranata i izbjeglica na granicama. Posebno se fokusira na ona navodna kršenja koja su se dogodila tijekom kontrola na vanjskim kopnenim i morskim granicama Unije. Geografski, obuhvaća istočne kopnene granice EU, zapadni Balkan, Mediteran i Engleski kanal.

Tematski, obuhvaća navode o neuspjehu spašavanja ljudi u opasnosti na moru, fizičkom zlostavljanju i drugim oblicima nečovječnog i ponižavajućeg postupanja tijekom privođenja i/ili brzih protjerivanja na granicama. Također pokriva napuštanje ljudi u udaljenim područjima bez osnovnih sredstava za život, čime se ugrožava njihov život i fizički integritet. Izvješće ne obuhvaća administrativne postupke vezane uz azil ili povratak.