Odluka Ustavnog suda donesena je povodom tri ustavne tužbe članova obitelji Hussiny. U objedinjenom postupku sud je ocijenio kako je članovima te obitelji Hrvatska povrijedila ljudska prava i izložila ih riziku od mučenja i zlostavljanja. Odluka se odnosi na prava obitelji šestogodišnje djevojčice iz Afganistana, čija je smrt bila posljedica nezakonitog protjerivanja, gdje su se policijski službenici oglušili na zahtjeve ove obitelji za međunarodnom zaštitom u Hrvatskoj te im naredili da usred noći, gladni i iznemogli, prate prugu i vrate se u Srbiju. Na toj je pruzi, nedugo zatim, smrtno stradala malena Madina. Nakon njezine pogibije ova je shrvana obitelj ponovo došla u Hrvatsku i zatražila međunarodnu zaštitu, te je upravo o ustavnosti tog postupka odlučivao Ustavni sudi te utvrdio kršenja ljudskih prava. 

Zahtjev za međunarodnu zaštitu članova obitelji Hussiny nadležna su tijela odbila ne ocjenjujući razloge traženja međunarodne zaštite. Drugim riječima, ovoj obitelji koja je nakon svih strahota i sukoba zatim izgubila kćer i sestru na svom putu za zaštitom, nije dana ni stvarna prilika da u našoj državi zatraži međunarodnu zaštitu, već su se MUP isključivo oslanjao na institut sigurne treće zemlje - u ovom slučaju Srbije.  Osim što je navedena odluka MUP-a, koju je zatim potvrdio i Upravni i Visoki upravni sud, povrijedila ovoj izbjegličkoj obitelj pravo na azil, izložila ih je riziku od zlostavljanja, mučenja i/ili nečovječnog postupanja zbog promašene ocjene Srbije kao sigurne treće zemlje. Upravo je institut sigurne (europske) zemlje bio centralan u ovoj presudi te je Ustavni sud zaključio kako u provedenom postupku “nije s dostatnom izvjesnošću utvrđeno da je Republika Srbija sigurna europska treća zemlja”. Ustavni sud je stoga sam izvršio procjenu stanja u Srbiji s obzirom na: stanje prava tražitelja azila te prijeti li im protjerivanje u treću državu bez odgovarajućeg postupka i ocijenio da Republika Srbija nije sigurna treća zemlja za izbjeglice - pri čemu se oslanjajući na izvješća nevladninih organizacija kao pokazatelja stvarne situacije u zemlji. Ustavni je sud zauzeo stav da pri ocjeni neke zemlje "sigurnom" nije dovoljno osloniti se na normativni okvir i brojeve odobrenih zahtjeva za azil - već da se obavezno mora uzeti u obzir "relevantna izvješća tijela koja se bave zaštitom izbjeglica i nevladinih udruga kakvo je stvarno postupanje s osobama". Odluka je donesena u postupku u kojem obitelj Hussiny zastupa odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić u suradnji s Centrom za mirovne studije, a slučaj malene Madine Hussiny nalazi se i na Europskom sudu za ljudska prava, koji odlučuje o odgovornosti Republike Hrvatske za kršenje niza ljudskih prava ove obitelji uključujući i pravo na život šestogodišnje djevojčice.

Ova je odluka značajna za zaštitu brojnih drugih izbjeglica i tražitelja azila u Hrvatskoj koji nemaju pristup pravnom lijeku i kojima je sustavno onemogućen pristup međunarodnoj zaštiti. Upravo onemogućavanje pristupa međunarodnoj zaštiti tema je mnogobrojnih izvještaja nevladinih organizacija, a ova odluka dokazuje odgovornost institucija da te iste izvještaje uzmu u obzir kada je riječ o donošenju odluka koje izravno utječu na ljudske živote. Izvještaji, dokumentiranje praksi nezakonitih protjerivanja, iako ih odgovorne institucije često zanemaruju, važan su korak prema zaštiti ljudskih prava.