Predavanje pod naslovom Povijest izbjeglištva – formiranje europske svijesti o izbjeglištvu te viđenje migracija i izbjeglištva iz perspektive islama bavi se propitivanjem bogate europske filozofske, pravne i vjerske tradicije koja je utjecala na suvremeno europsko (ne)razumijevanje izbjeglištva i migracija.

Od grčkih polisa, preko Rimskog carstva, srednjeg vijeka i moderne, Europa je bila prostor stalnih migracija i prevladavanja stranosti čime je drugost utkana u samu ideju Europe. Premda se u suvremenim raspravama o migracijama i izbjeglištvu ovakva perspektiva zanemaruje na nju je potrebno što češće podsjećati.

Da nam je kritički dijalog s tradicijom nužno potreban drži i najutjecajniji postmoderni filozof Jacques Derrida, zaslužan za raspravu o apsolutnom hospitalitetu. Derrida tumači da ono što nam se u suvremenom dobu događa i što nas u njemu muči nerijetko imamo potrebu označiti nepoznatim, modernim, jedinstvenim i osobitim. Tako ne vidimo da ono s čime se suočavamo ima svoje dimenzije u prošlosti zbog čega nije isključivo moderno, nego je uvijek, barem dijelom, prijašnje i prastaro. U promišljanjima o suvremenim fenomenima važno je, dakle, ne zatvoriti oči pred mišlju ranijih tradicija. To u kontekstu izbjeglištva znači promisliti o filozofsko - pravnom poimanju hospitaliteta, kao i o prihvatu stranca kakav nalažu tri abrahamske religije (judaizam, kršćanstvo i islam) koje su na različite načine obilježile Europu.

Foto: The Guardian