Od 2016. godine niže potpisane organizacije, međunarodni mediji i međuvladine organizacije dosljedno dokumentiraju evidentne povrede ljudskih prava koje Republika Hrvatska čini na vanjskim granicama Europske unije. Hrvatske vlasti još uvijek nisu pokrenule učinkovite istrage u pogledu ovih sustavnih povreda prava i slučajeva nasilja na granici počinjenog od strane policije i drugih državnih aktera, već ih uporno poriču. Niže potpisane organizacije čvrsto drže da se nezakonite prakse Republike Hrvatske i njezino neispunjavanje čak i minimalnih standarda zaštite ljudskih prava ne smiju nagraditi ulaskom u Schengen.

Sloboda kretanja hrvatskih državljana unutar schengenskog prostora je poželjna, ali pristupni proces otkrio je pravo lice Schengena: sloboda kretanja unutar njega znači zatvaranje granica prema vanjskom svijetu, ako je potrebno i putem brutalnog graničnog režima.

„Pushbackovi ne predstavljaju samo izravno kršenje Zakonika o schengenskim granicama, već i kršenje međunarodnog prava, uključujući Ženevsku konvenciju o statusu izbjeglica. Ovakva kršenja treba učinkovito zaustaviti u zemljama koje su već dio schengenskog prostora, a također treba poslati jasnu poruku da nijedna država koja krši ljudska prava ne može postati članicom tog područja”, izjavila je Antonia Pindulić iz Centra za mirovne studije u Zagrebu.

Institucije EU-a ograničile su svoje uvjete za pristupanje Hrvatske na uspostavu nezavisnog mehanizma nadzora zaštite ljudskih prava. Iako bi uistinu neovisan mehanizam bio dobrodošao, postojeći mehanizam nadzora zaštite ljudskih prava koji je uspostavilo samo Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske nefunkcionalan je i zapravo je samo bacanje pijeska u oči.

Uostalom, kršenja ljudskih prava koja su počinili hrvatski državni akteri dobro su dokumentirana, osudio ih je Europski sud za ljudska prava i priznalo ih je nekoliko nacionalnih sudova u Europi. Ono što je sada potrebno je odgovaranje za tisuće kaznenih djela koje su hrvatske policijske jedinice počinile nad ljudima u pokretu, značajne strukturne promjene u policijskom aparatu i uspostava učinkovitog, neovisnog nadzora vanjskih granica, kao i političke posljedice za Hrvatsku od strane EU.

Pristupni proces Hrvatske još jednom ukazuje na manjak važnosti koja se pridaje ljudskim pravima i vladavini prava u europskom graničnom režimu još od 2016.: istodobno s eskalacijom nasilja, institucije EU-a korak po korak utirale su put Hrvatskoj za ulazak u schengenski prostor. 

Pojedine države članice poput Njemačke također su pridonijele tom procesu i pružile političku i logističku potporu zaštiti hrvatskih granica. Prije godinu dana nova njemačka koalicijska vlada izjavila je da „želi okončati nezakonito protjerivanje i patnju na vanjskim granicama”. Ovaj važan cilj do danas nije ostvaren. Po tome bi glasovanje Njemačke bilo još neprihvatljivije.

Na pushbackove i policijsko nasilje nad osobama koje traže zaštitu u Europi mora se odgovoriti poduzimanjem odlučnih zakonskih i političkih mjera. Nepoduzimanjem ničega potkopava se vladavina prava te se potiče države članice i njihove dužnosnike da ignoriraju europske pravne standarde.

 

Balkanbrücke

Centar za mirovne studije

Dutch Council for Refugees

European Centre for Constitutional and Human Rights

PRO ASYL