Linić je na plenumu pojasnio, da se Hrvatska bavi samo rashodovnom stranom proračuna, na kojoj se odlučuje hoće li se u nekom dijelu zemlje izgraditi bolnica ili cesta. Dodao je, da političari trebaju govoriti i o prihodovnoj strani proračuna, kao što su porezi za veći broj bogatih građana.

Kad se građanima objasni donošenje proračuna, uspjet ćemo i proračun približiti građanima jer će moći na izborima birati ljude i stranke, koji će jasno govoriti o proračunu, ali i primjerice, dati jasni odgovor, što će biti s državnom imovinom. Osnovni problem je usuglašavanje razvojne i socijalne strane hrvatskog proračuna, koji je opterećen troškovima zdravstvenog i mirovinskog sustava, plaćama, mirovimama te dugovima. Osim toga, smatra Linić, razrade troškova proračuna, je zainteresiranoj javnosti najlakše pratiti pri njegovoj reviziji.

Da građani mogu sudjelovati pri izradi državnog proračuna samo na izborima, ocijenila je i Nika Sokol sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta. „To je jedino mjesto u demokratskim društvima gdje građanin može nešto reći,“ je pojasnila.

Između izbora treba propitivati izvršenje proračuna i držati vlastodršce u atmosferi odgovornosti, poručila je nezavisna saborska zastupnica i bivša ministrica financija Martina Dalić.

Valja razvijati kulturu postavljanja pitanja i propitivanja, u kojoj glavnu ulogu imaju mediji, što je također pitanje društvenog sazrijevanja i demokratskog razvoja. Podsjetila je na šalu, da „ministar sve može, ali samo dok je na vlasti“ te dodala, da bi proračun trebao odražavati ono što su političari obećali na izborima.

U detaljima proračuna nalaze se i odgovori na pitanja koje su socijalna, investicijska i svaka druga politika neke vlade. Zbog toga su rezultati i posljedice proračunske politike višestruki, kazala je Dalić. Dodala je, da  je bila jedna od odluka, „izgradnja strašno puno kilometara autocesta, a od posljedica takve odluke se ne može pobjeći“, bez obzira što su s tom odlukom hrvatski građani dobili najviše autocesta po „glavi stanovnika u Europi“.

Predrag Bejaković s Instituta za javne financije je naglasio, da je Hrvatska ipak napravila veliki korak u transparentnosti proračuna, koja je, po njegovoj ocjeni neusporedivo veća danas nego prije 10-15 godina. To posebice vrijedi za lokalne proračune. Izdvojio je Varaždin i Zagreb, koji su objavili proračunske vodiče, kao i  Crikvenicu gdje gradska uprava zajedno s građanima donosi lokalni proračun.

Upozorio je na „tragično lošu“ financijsku pismenost u Hrvatskoj te se zalaže za uvođenje školskih predmeta, koji bi podučavali potrebnim znanjima.

Proračunski dokumenti bi trebali sadržavati što opširnije i sadržajnije informacije o proračunu, za koji ne postoje precizna objašnjenja o rezultatima proračunskih mjera. Učinke tih mjera je dosta teško mjeriti, za to su potrebna stručna znanja. Bez temeljitih analiza ne možemo imati pravu raspravu o proračunu, smatra Ivica Urban s Instituta za javne financije.

Dodao je, da na Institutu nastoje mjeriti učinke državnih mjera na troškove i poreze kao i na zaposlenost te da mu se čini da državna uprava nije dovoljno dobro ekipirana, da bi takve analize mogla provoditi i sama.

Urban je podsjetio, da građani mogu naći državni proračun na stranicama vlade, ministarstva financija i sabora, gdje se nalaze tri verzije s oko 600 stranica. „Neka bude i 2000 stranica, samo, da je dobro objašnjeno po stavkama,“ zaključio je.

Više desetaka građana, koji su sudjelovali u deliberaciji, je zanimalo također koliko iskorištavanje novca iz fondova EU može rasteretiti proračun, zatim na koji način znanstvenici mogu sudjelovati u oblikovanju državnog proračuna, kako proračunskim rješenjima potaknuti rast gospodarstva, kako poboljšati kontrolu proračuna i sankcionirati odgovorne za rastrošnost i slično.