Militantne glasove, strukturno i direktno nasilje vidimo u politici, na ulici, na granici, u školama. U godini iza nas, sadržaj sporne latinske izreke Ako želiš mir – spremaj se za rat mogli smo vidjeti u brojnim potezima visoke politike, od izjava predsjednice do ministara obrane, policije, branitelja, ali i u nemoći ministrice obrazovanja. Prikupljanje političkih bodova kroz stvaranje neprijatelja od susjeda i izbjeglica te redukcija prava manjina opasna je promotivna aktivnost koju koriste naše vladajuće elite.

Rat u kojem smo se prije 25 godina našli pretvaramo u kult(uru) rata, koja je vidljiva u povećanju proračuna za vojsku, kupovini oružja, ulaganju u vojnu umjesto u civilnu zaštitu. Svakodnevno je prisutna i u nasilju na našim granicama nad ljudima koji i sami bježe od ratova. Kult(uru) rata vidimo i u pokušajima isključivanja iz javnog i političkog života svih onih koji su drugačiji; drugih religija, nacionalnosti, boje kože ili političkog uvjerenja. Vidimo ju i u ekonomskom nasilju nad onim najsiromašnijima u društvu. Posebno zabrinjava to što je vidljiva i u ulasku ekstremista iz generalskog zbora u naše škole, u čemu se očitava nemoć ministrice ili nevoljkost Ministarstva znanosti i obrazovanja da ospori utjecaj generala u odgojno-obrazovnim institucijama. Ne bi bio problem kada bi glasovi osoba koje su prošle rat sada bili za mir, ali to nije ono što čujemo, već su ti glasovi prisutni kako bi nas držali budnima pred navodnim neprijeteljima iz prošlosti. Stoga je važno zapitati se stoji li iza prednosti zapošljavanja branitelja na pozicije ravnatelja u školama, zapošljavanje teško zapošljivih kategorija ili dodatni poligoni utjecaja i militarizacije? Važno je da se političke elite zapitaju razumiju li, znaju li i jesu li spremni ponuditi išta više od ove nasilne kulture.

Vojni rok, vojni kampovi, vojne vježbe, novi avioni, proizvodnja i prodaja oružja, strah od drugih, strah od susjeda, strah od izbjeglica, udar po ženskim pravima, pravima manjina, instrumentalizacija branitelja, relativiziranje nasilne prošlosti - slika su naše svakodnevnice.

Centar za mirovne studije poziva institucije, ali i građane ove zemlje da kult(uru) rata pretvorimo u kulturu mira. Pitanje mira nije pitanje pasivnosti, već akcije i politike. Borbenost se može koristiti i da postavimo prava pitanja za uključivo društvo, izgradnju društvene i ekonomske jednakosti, radnicima vratimo dostojanstvo, ženama osiguramo jednakost, izbjeglicama damo šansu, te da stanemo sa skretanjem pažnje i jeftinom militarizacijom, koja nas opet može skupo koštati.