Pri tome smo iznenađeni činjenicom da se u medijima i izjavama komentatora kontinuirano provlače teze koje prof. Jović u svom tekstu uopće nije izrekao, a prešućuju neke bitne koje jest - poput one da je i referendum o ostanku Crne Gore u zajednici sa Srbijom na isti način bio neliberalan kao i oni koji su završili suprotnom odlukom o odcjepljenju. Dolazimo do zaključka da velik broj sudionika ove „debate“ tekst prof. Jovića uopće nije pročitao. Reakcije na Jovićev tekst - od micanja sa dužnosti savjetnika predsjednika, gromoglasne šutnje njegovih kolega i kolegica sa Sveučilišta u Zagrebu na napade koje doživljava, te natjecanja političara i dežurnih komentatora u žestini napada na njega kao osobu, a ne iznesene stavove - su u konačnici samo potvrda onog što je prof. Jović zaista u tekstu napisao, a to je da slobode za formuliranje drugačijeg stava nije bilo ni tada, a niti danas. Ono što najviše razočarava je da takve slobode nema niti unutar akademske zajednice, te da ne postoji niti bazična solidarnost kolega i kolegica koji izgleda ne razumiju da bi kad tad i oni mogli odgovarati za bilo koji stručni ili znanstveni stav iznesen u javnosti, naravno kada bi stav o kontroverznim pitanjima imali.

 

Umjesto kolega sa Sveučilišta u Zagrebu, reagirao je jedan kolega sa Sveučilišta u Splitu, prof. Markovina, i Jovićevi kolege sa Sveučilišta u Edinburghu koji su u svom javnom apelu između ostalog naveli da “vjeruju da svi članovi znanstvene zajednice moraju biti u mogućnosti slobodno izražavati svoje mišljenje, pružati nove kuteve gledišta i argumente, te otvarati poštene i inkluzivne rasprave o svim pitanjima, pa čak i ako to uključuje bavljenje bolnim i kontroverznih povijesnim epizodama. Želimo izraziti našu podršku prof. Joviću i osuditi ovaj i bilo koji drugi pokušaj koji može dovesti do smanjenja i uskraćivanja akademskih sloboda."

 

Nakon napada političara, medija pa i kolega, ne treba čuditi pojavljivanje radikalnih zahtjeva u obliku anonimnih plakata po Fakultetu političkih znanosti usmjerenih na diksreditaciju prof. Jovića, te propitivanje njegove pozicije na FPZG-u. Lov na vještice je otvoren i radikalizacija diskursa samo je logičan nastavak i dokaz opće histerije i progona hrvatskog znanstvenika i intelektualca. Kada se to počne događati i unutar akademskih institucija, vrijeme je da se upali znak za uzbunu. Pitamo se što je sljedeće i TKO je slijedeći? Pitamo se koji je sljedeći potez koji ćemo „odšutiti“ i time i dalje sprječavati razvijanje demokratskog dijaloga u Hrvatskoj? Ova hajka koja se digla protiv prof. Jovića pokazuje nam koliko smo kao društvo i dalje nespremni kritički progovoriti o vlastitoj prošlosti te prihvatiti pluralizam gledišta. Degradiranje osobe u javnom prostoru bez suprotstavljanja argumentima značajka je nasilne komunikacije kojoj u našem društvu lako pribjegavamo. Progon neistomišljenika praksa je sustava kakve želimo nadići i protiv kojih se, barem deklarativno, u ovom društvu borimo.

 

Jasno je da se hajka neće zaustaviti na profesoru Joviću, ona će se logikom kolektivizacije „krivnje i pogrešnih stavova“ preliti ponovno na cijelu srpsku manjinu i dodatno pogoršati međuetničke odnose u Hrvatskoj. Uz pretpostavku da će se slične manifestacije i pojedinačni iskazi netrpeljivosti „mladih“, poput ove na Fakultetu političkih znanosti, i u budućnosti pojavljivati, pozivamo šutljive promatrače da ih svojim javnim iskazom osude i tim činom prekinu spiralu nasilja koja nastaje, da zaustavimo mogućnosti širenja ovakvih pojava i njihovo strukturno napredovanje.

 

Stoga se nadamo da će stručna i šira javnost stati u obranu argumentiranja, a ne sile, progona i zastrašivanja kao sredstva komunikacije. Sve one koji se ne slažu sa stavovima prof. Jovića pozivamo da svoje stavove artikuliraju u znanstvenom, političkom i javnom prostoru bez poziva na progon. Odrastimo zajedno, već su nam 23 godine!

 

Centar za mirovne studije