„Tri četvrtine izjava uopće nisu imale veze s europskim izborima, a polovica njih otpada na ekonomsku, elementarnu i korupcijsku nepogodu koja je zadesila Hrvatsku. No, čak i kad se otvore neke nacionalne teme koje imaju veze s europskom razinom donošenja odluka,  to se radi na posve pogrešan način. Primjerice, mnogi su kandidati obećavali građanima da će se zalagati za povlačenje sredstava iz europskih fondova, a to je dužnost hrvatske državne administracije.  Ono što oni kao zastupnici mogu raditi je utjecati na programiranje fondova, a drugi je primjer procedura prekomjernog deficita gdje je velik broj kandidata imao svoje mišljenje o mjerama štednje koje Hrvatska provodi jer je uključena u tu proceduru, ali nitko nije otvorio pitanje promjena uvjeta toga procesa premda smo imali zanimljivih prijedloga iz „Predizbornog aktivističkog inventara“ da se obrazovanje izuzme od računanja kao trošak i gleda kao ulaganje“, upozorio je Duje Prkut iz GONG-a u osvrtu na proteklih mjesec i pol dana, koliko je trajala ova najduža izborna kampanja. Ili s obzirom na rezultate „Istraživanja medijskog praćenja izjava vodećih izbornih lista“ – najduža „izborna šutnja“.

Situacija bi, međutim, mogla biti znatno drugačija da nema restriktivnih medijskih pravila koja proizlaze iz izbornih propisa za čiju izmjenu uporno nedostaje političke volje već godinama, naime, mediji bi mogli sami organizirati tematske debate među najrelevantnijim akterima i tako pomoći prepoznavanju programskih prioriteta  i razlika među kandidatima, upozorili su po tko zna koji put GONG i CMS. Pri čemu, dakako, nisu nesvjesni i samih aktivnosti te umijeće kandidata i njihovih stranaka da se putem kampanje nametnu kao medijima zanimljivi akteri. Kao takvi u aktualnim okolnostima ispali su Mirela Holy i Nikica Gabrić kao oni kandidati čije su izjave bile najviše prenošene u medijima. Pritom valja reći i da kao što fokus nije bio na europskim temama, također niti reflektori nisu bili usmjereni na kandidate, nego na lidere stranaka, koji nisu ujedno i kandidati na izborima, pri čemu uz Vesnu Pusić i Tomislava Karamarka, prednjači Zoran Milanović – iako je upečatljiv podatak da se od 317 njegovih izjava izrijekom na europske izbore odnosila jedna jedina u kojoj je kritizirao aktualnu rigidnu politiku štednje u EU.


izvor: GONG-CMS

Etiketiranje i pozivanje na etiku umjesto političkog sadržaja

Za razliku od prošlih europskih izbora, u kampanji ove godine „nije bilo govora mržnje, ali niti govora protiv mržnje“ na što je upozorila Sara Lalić iz CMS-a istaknuvši: „ Istraživanje je pokazalo da govora mržnje nije bilo, dok je diskriminatornog govora bilo relativno malo te su se pojavljivale sporadične neprimjerene izjave pojedinih kandidata koje, na sreću, mainstream mediji nisu prenosili. Te su se izjave uglavnom odnosile na politička uvjerenja i nacionalno podrijetlo i etničku pripadnost, odnosno na pripadnike nacionalnih manjina i drugih naroda. No, osim onoga što je izrečeno, u nekim slučajevima zabrinuo nas je nedostatak političke reakcije na poticanje diskriminacije i nesnošljivosti poput poziva na bojkot dućana tzv. srpskih dućana u Vukovaru te izjava splitskog gradonačelnika kojima je doveo u pitanje smisao antifašizma kao temeljne ustavne vrijednosti“.

Kandidatima su na tapeti bili i politički protivnici, pa su se tako kandidati i lideri vrlo često na negativan način referirali na svoje političke oponente, dovodeći u pitanje uglavnom njihovo poštenje, sposobnost i vjernost domovini i demokraciji. Samo neke od negativnih etiketa koje su kandidati i kandidatkinje lijepili svojim političkim oponentima uključuju: varalice, zločinci, zatucani, kriminalci, bezveznjaci, sebičnjaci, egoisti, podzemlje, jugofili, jugokomunisti, demagozi I mnogi drugi. Etike su kao teme nekima bile puna usta i to redovito uvijek kao sredstvo ocrnjivanja i razlikovanja u odnosu na političke protivnike, pokazali su preliminarni rezultate „Istraživanja medijskog praćenja izjava vodećih izbornih lista“, čije detalje u cijelosti možete pogledati ovdje.