Republika Hrvatska jedna je od zemalja koju obilježavaju priljevi i odlasci izbjeglica, stalna imigracija i emigracija. Još uvijek se oporavljajući od ratnih razaranja Republika Hrvatska i dalje se suočava s brojnim izazovima postepeno radeći na povratku svih izbjeglica proizišlih iz nedavnih ratova. Pitanje povratka velikog broja izbjeglica osobito na područja Zapadne i Istočne Slavonije te Like i južnih krajeva ostaje važnim društvenim i političkim prioritetom.

Jednako važno, želimo istaknuti kako je posljednjih deset godina pred našim društvom izazov (ne)prihvaćanja izbjeglica iz zemalja trećeg svijeta koje sve češće dolaze u našu zemlju. Postepenim ekonomskim razvojem i približavanjem Europskoj uniji (EU) naša zemlja postaje sve atraktivnija i za brojne izbjeglice iz afričkih i azijskih zemalja koje napuštaju matične zemlje često motivirane lošom ekonomskom i političkom situacijom. Nažalost zemlje članice EU, kao i zemlje s aspiracijom članstva u EU u zadnjih nekoliko godina uvelike su postrožile kriterije i smanjile mogućnosti legalnog boravka ljudi iz zemalja trećeg svijeta u vlastitim zemljama. To je najvidljivije u restriktivnim odredbama Zakona o azilu i Zakona o strancima gdje ni Republika Hrvatska nije izuzetak.

Posljednjih nekoliko mjeseci Republika Hrvatska bilježi značajni porast izbjeglica, tražitelja azila, o čemu svjedoče oružani sukobi i ratovi diljem svijeta. U posljednje vrijeme poprišta sukoba poput Afganistana, Irana, Libije i dr. iznjedrila su velik broj izbjeglica od kojih se dio trenutno nalazi u Hrvatskoj. Unatoč upozorenjima i predviđanjima povećanja broja kako neregularnih imigranata tako i tražitelja azila približavanjem članstvu Europske Unije suočili smo se s nespremnošću sustava da se pripremi na prihvat velikog broja izbjeglica sa zadovoljavajućim standardima smještaja i procedure, pružajući im uz to potpunu zaštitu njihovih ljudskih prava i ljudskog dostojanstva. Posljednjih godina, Republika Hrvatska dodijelila je zaštitu 40 osoba.

Iako institucije Republike Hrvatske već dugo vremena rade na razvoju, unapređenju i standardizaciji postupka priznavanja azila, odnosno reguliranja statusa azilanata u RH, problemi sa kojima se azilanti/ice svakodnevno susreću potakli su nas da opetovano napomenemo nedostatak sustavne i osmišljene integracijske politike, državne strategije i direktne pomoći integraciji izbjeglica koje ovdje trebaju pronaći svoj novi dom. Nažalost, umjesto da se izbjeglicama koje su protjerane iz svojih domova u RH osigura siguran i dostojanstven život, vrlo često se događa da se patnja, izolacija i nesigurnost tih osoba i obitelji nastavljaju. Naime, praksa je pokazala kako broj osoba sa dodijeljenom zaštitom raste, dok broj priznatih statusa ne slijedi mjere i aktivnosti vezane za integraciju prema zadovoljavajućim standardima prihvata i uključivanja izbjeglica u društveni, kulturni, obrazovni i ekonomski život u Hrvatskoj. Ako integraciju shvatimo kao dvosmjeran proces, odnosno proces u kojem angažman u uključivanju u društvo iskazuju i doseljenje osobe i društvo primitka, vrlo brzo ćemo primijetiti kako nedostaje proaktivan odnos određenih institucija koje trebaju osigurati (barem) minimalne uvijete koji utječu na položaj izbjeglica. Nažalost, pojedina ministarstva već se godinama oglušuju na pozive da se aktivno uključe u rješavanje ne samo potencijalnih problema koji će nastati dugoročnim izborom ignoriranja ove tematike, već da se urgentno uključe u rješavanje gorućih problema, ali i na ispunjavanje minimalnih zakonskih obveza.

Azilanti/ice su, kao i tražitelji azila, u svakodnevnom životu prepušteni najčešće sami sebi, a pojedina ministarstva odbijaju preuzeti veću odgovornost za integraciju azilanata/ica. Iz svega navedenog, tvrdimo da sustav azila u RH ne funkcionira na kvalitetan, uključujući i pravedan način. Stoga zahtijevamo:
• da nadležna ministarstva urgentno donesu mjerodavne politike (pravilnike, odredbe), izgrade kvalitetne institucionalne mehanizme i unaprijede prakse koje će omogućiti strukturno cjelovitu i dugoročnu integraciju azilanata/ica, te
• da nadležna ministarstva u suradnji s lokalnim institucijama vlasti i nevladinim udrugama izgrade prakse cjelovitog uključivanja tražitelja/ica azila u život zajednice.

S druge strane, izostanak sustavnog pristupa rješavanju problema izbjeglica očituje se i kod povratnika/ica. Na Međunarodni dan izbjeglica podsjetimo još jednom da se radi o starijim osobama koje žive u teško dostupnim ruralnim područjima i koje su najčešće ženskog spola te narušenog psihofizičkog zdravlja sa subjektivnim doživljajem beznađa i pukog biološkog nestajanja. Podsjetimo se da iako Republika Hrvatska izdvaja značajna sredstva na unaprjeđenje njihovih životnih uvjeta, rezultati gotovo da se i ne vide. Problem je u fragmentarnom pristupu rješavanja problema ljudi sa povratničkim statusom odnosno u usaglašavanju svih sfera koje se direktno odnose na živote pojedinaca. Izgovor koji se rado poteže od nesenzibiliziranih predstavnika državne uprave do daleko viših pozicija jest ekonomska kriza. No, postoje sfere u kojima financijski aspekt svakako nije i ne može biti ključan. Jedan od najilustrativnijih primjera je svakako potpuna nekompatibilnost Zakona o strancima i Zakona o hrvatskom državljanstvu koji imaju sasvim konkretne i teške posljedice. Usaglašavanje ovih zakonskih normativa značilo bi nepodijeljenu političku volju najviših predstavnika Repulike Hrvatske u trajnom rješavanju svih problema sa kojima se suočavaju naši sugrađani/ke sa povratničkim statusom. Na žalost takvim iskrenim gestama još uvijek nismo posvjedočili niti nakon desetljeća i više od završetka rata. Stoga iskazane napore Vlade RH smatramo deklarativnim i iznuđenim.

Ne želimo živjeti u zemlji čije institucije nisu spremne adekvatno odgovoriti na očite probleme. Ne želimo zatvarati oči pred očitim propustima. Želimo da se azilanti osjećaju kao u svome domu i da uživaju ista prava kao građani/ke Republike Hrvatske. Ovom prilikom pozivamo i medije da se uključe u sustavnije i objektivnije praćenje problematike azila te napose potrebu izvještavanja o temama, uspjesima i problemima na polju integracije izbjeglica u hrvatskom društvu. Nadamo se kako ćemo zajedno sa onima koji u Hrvatskoj započinju novi život Dan izbjeglica obilježiti iduće godine na jedan dostojniji način.

Za Centar za mirovne studije,
Gordan Bosanac