Zakon o suzbijanju diskriminacije predviđao je zabranu diskriminacije, između ostalih osnova diskriminacije, i  po osnovi rodnog identiteta i rodnog izražavanja.

 

Rodno izražavanje je način na koji osoba izražava neki svoj rodni identitet, a najčešće se izražava kroz „ponašanje“, odijevanje, glas, odjeću, tjelesne karakteristike i/ili modifikacije i druge vanjske oznake. Rodni identitet je pak, individualni, osobni osjećaj vlastitog roda, koji potvrđuje, negira i/ili nadilazi društveno zadane i normirane spolne i rodne uloge muškaraca i žena. On podrazumijeva nečiji osobni rodni koncept, ne nužno ovisan o spolu koji je pripisan rođenjem. Rodni identitet tiče se svakog ljudskog biće i nije samo binarni koncept ženskog ili muškog. Transrodne osobe zbog rodnog izražavanja i/ili rodnog identiteta često nadilaze i negiraju društveno zadane, kreirane spolne i rodne norme i uloge.

 

Kao što je to činila svaka žena, kada bi '40-ih godina prošlog stoljeća obukla hlače, odlučila ići u vojsku, ne imati djecu ili baviti se bilo kojim „muškim zanimanjem“, tako su osobe koje izražavaju svoj rodni identitet, svoj rod, na načine koji su drugačiji od onog koji se smatra prikladnim rodnim izražavanjem za muškarce i žene, i dalje izložene očitoj diskriminaciji i zločinima iz mržnje širom svijeta. Koncept rodne ravnopravnosti mora obuhvaćati rodni identitet i rodno izražavanje.

 

Transrodne osobe društveno su, kulturno i politički posve marginalizirane, stigmatizirane i nevidljive, a ovakvim stavom vlasti pokazuju da vode nebrigu prema vlastitim građanima/kama, nastavljajući diskriminirati rodne manjine, koje trenutno štiti samo Zakon o volonterstvu (!). Prema istraživanjima američke Nacionalne koalicije programa protiv diskriminacije (www.ncavp.org) nad 60% transrodne populacije u Sjedinjenim državama počinjen je zločin iz mržnje, a u prosjeku jednom mjesečno ubije se jedna transrodna osoba.

 

Zločini iz mržnje, te nasilje i prema lezbijkama, gej muškarcima, biseksualnim osobama vezani su uz rodno izražavanje jer je ono najčešće mjerilo (pokušaja) prepoznavanja i razotkrivanja seksualne orijentacije. Prema istraživanjima Lezbijske grupe Kontra iz 2005. 33% diskriminacije prema LGBT osobama upravo je fizičko nasilje, dok istraživanje Lezbijske organizacije Rijeka, LORI, iz 2006. govori da je gotovo svaka druga (42 %) LGBT osoba doživjela neko od oblika nasilja.

 

Vlada je predstavljajući nacrt zakona poručila kako će se tim zakonom boriti protiv diskriminacije nad bilo kime, te da se njime žele spriječiti i osuditi bilo kakvi oblici diskriminacije u različitim područjima života. Isključivanjem odredbi o rodnom identitetu i rodnom izražavanju ova vlast će samo nastaviti tolerirati nasilje koje je usmjereno na osobe koje samo svojim postojanjem pomiču granice rodne binarnosti ili izazivaju dominantne koncepte rodnih uloga.

 

Zbog svega navedenog pozivamo VLADU RH da odbaci predloženi diskriminatorni amandman!

 

 

Zagreb Pride

 

Centar za mirovne studije

 

Lezbijska organizacija Rijeka, LORI