Kao mirovna organizacija koja se niz godina bavi područjem ljudskih prava stranaca, osobito tražitelja azila, azilanata i neregularnih imigranata zamjećujemo kompleksne i višeslojne probleme, od kojih bismo istakli ksenofobiju i jačanje predrasuda prema azilantima, tražiteljima azila i neregularnim imigrantima, nedostatak političke volje da se u potpunosti urede odnosno razvijaju pojedini aspekti sustava azila te nisko kvalitetnu medijsku zastupljenost tema koje se tiču tražitelja azila, azilanata, azilne politike i sl.
Posebno problematičnim smatramo kombinaciju slabe medijske zastupljenosti i negativnog izvještavanja o spomenutim temama. Koristeći sintagme poput „iskorištavanje naše dobrodošlice" , „najezda s istoka i juga" te iskrivljenim i nepotpunim informacijama u RH o dolasku, boravku i traženju zaštite u hrvatskom pravno-političkom kontekstu, uvelike se doprinosi povećanju ksenofobije i stvaranju klime nedobrodošlice i nerazumijevanja za osobe koje bježeći od opasnosti, zaštitu pokušavaju pronaći u Hrvatskoj. Medijske slike i rasprave su se posljednjih dana uglavnom koncentrirale oko pitanja sigurnosti, predrasuda i nepoželjnosti, dok se dimenzija humanosti, zaštite ljudskih prava i pomoći ljudima u nevolji gotovo i ne spominje, iako hrvatski građani i građanke imaju vrlo svježe ratno i izbjegličko iskustvo te ono traženja skloništa i zaštite u drugim državama. Posljedica takvog stava dovodi do toga da su izbjeglice, zajedno s teroristima i međunarodnim kriminalcima, stavljene u istu kategoriju «opasnosti». Tome se snažno odupiremo.
Također, rješavanje problema smještaja za tražitelje azila na koji se u više navrata upozoravalo nije naišlo na plodno tlo kod hrvatskih vlasti. Unatoč upozorenjima i predviđanjima povećanja broja kako neregularnih imigranata tako i tražitelja azila približavanjem članstvu Europske Unije suočili smo se s nespremnošću sustava da se pripremi na prihvat velikog broja izbjeglica sa zadovoljavajućim standardima smještaja i procedure, pružajući im uz to potpunu zaštitu njihovih ljudskih prava i ljudskog dostojanstva. Iako je RH iz predpristupnih fondova EU iskoristila pozamašna sredstva za unapređenje hrvatskog sustava azila važno je napomenuti kako su velika većina sredstava i veliki napori uloženi u razvoj granične policije te nabavu visokosofisticirane opreme za kontrolu granica. U tom kontekstu evidentna je licemjernost poštivanja i prakticiranja vrijednosti na kojima se temelji EU. Izgradnja vlastitih kapaciteta za efikasno upravljanje granicama i nezakonitim migracijama čini se ima imperativ nad djelovanjem u smjeru izgradnje mira, dosljednog poštivanja ljudskih prava i spašavanja izbjeglica od utapanja. Iz svega ovoga čini se kako Željezna zavjesa doživljava svoj pravi uspon.

Upravo iz tih razloga ovom prilikom pozivamo medije da se uključe u sustavnije i objektivnije praćenje problematike azila te napose potrebu izvještavanja o uspjesima i problemima na tom polju u hrvatskom društvu.
Azil tim Centra za mirovne studije