Maske su pale: HNS je gol
Centar za mirovne studije izražava zaprepaštenost izjavama Hrvatskog nogometnog saveza povodom obznane kazne UEFA-e. Ovakva reakcija HNS-a pridonosi huškačkoj atmosferi koja je u Hrvatskoj prisutna u posljednje vrijeme, a u kojoj se ne traže odgovorni ili rješenja za određeni problem, već se napada, proziva i osuđuje one pojedince koji na problem ukazuju.
U jednom se ipak CMS slaže s HNS-om: ustaštvo, rasizam i diskriminacija prisutni su u svim sferama društva, a ne samo u nogometu i to je problem ove države, njenog obrazovnog i vrijednosnog sustava. Smatramo da se prevencija nužno treba raditi predano, principijelno i u suradnji različitih aktera, čime se i vodimo u dosadašnjem radu. Pokazalo se kako su kazne i sankcije vrlo skup i neučinkovit način rješavanja problema, stoga CMS vjeruje da bi sredstva utrošena na plaćanje kazni polučila mnogo korisnije učinke da su uložena u rad s javnosti.
Također, kako bi se spriječilo da poticanje diskriminatornog ponašanja ponovno bude dio svakodnevice na tribinama, podsjećamo na nužnost uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja u školski sustav kao ključnog načina prevencije.
Zadnja reprezentativna utakmica Hrvatska – Norveška ni po čemu se nije razlikovala od svih dosadašnjih po pitanju rasističkih i diskriminatornih ispada Povici i poruke koje su se mogle čuti i vidjeti, a koje su jasno i nedvojbeno povezane s mračnim fašističkim razdobljem u hrvatskoj povijesti, postale su stalni i očekivani postav nogometnih utakmica. Nažalost, ovdje posrijedi nije nikakva iznimka i upravo je to u srži ovakve kazne, koja je očekivana i koja je rezultat HNS-ovog sustavnog poricanja ozbiljnosti ovakvih rasističkih i proustaških ponašanja. Umjesto razračunavanja s takvim elementima unutar vlastitih struktura i na stadionima, HNS se i ovaj put odlučio za opciju povijesnog revizionizma pokušavajući objasniti kako se radi o izoliranim pojavama kojima se nikoga nije željelo povrijediti i koje nemaju veze s fašizmom ili rasizmom.
Mnogo je pitanja i izjava koje HNS upućuje drugima, a koje bi mogle biti upućene i njima. Primjerice, ako je jedan od ciljeva Saveza borba protiv rasizma i diskriminacije na stadionima, zašto se s javnošću ne podijeli koji su točno to projekti HNS-a pomaknuli stvari na bolje? Nadalje, ako je HNS uistinu otvoren prema pozitivnim projektima, spreman na suradnju i unapređivanje, zašto primjerice nije podržao edukativne spotove Stop rasizmu i nasilju na stadionima! u sklopu kampanje Bijelih anđela i CMS-a, te zašto se dogodio slučaj Šimunić kojem je HNS dao potpunu podršku, ako se “Hrvatski nogometni savez već stotinu puta, a učinit će to koliko još puta treba, ogradio od svih rasističkih, fašističkih i drugih sličnih diskriminatornih poruka. I ovim putem osuđuje rasizam, ustaštvo i sve oblike diskriminacije“.
Možda će ove posljednje kazne i opomene ipak doprinijeti promjeni perspektive i načina rješavanja ovog društvenog problema. CMS će i dalje predano raditi na društvenoj promjeni, suzbijanju rasizma i diskriminacije te se nadamo vidjeti veći broj aktera i inicijativa usmjerenih k tome.
