Odustajanje od imenovanja voditelja/ice Ekspertne radne skupine s jasnom vizijom reforme obrazovanja i imenovanje Radovana Fuchsa za posebnog savjetnika Predsjednika Vlade za koordinaciju rada ERS-a je posljednji rezultat trgovine na veliko između HDZ-a i HNS-a. Pri tome nije ponuđen niti jedan argument za poništenje natječaja za voditelja ERS-a i proizvoljno imenovanje osobe koja se nije niti prijavila na natječaj, čime je cijela procedura izbora izigrana.

 

Unatoč tome, objašnjenje je svima koji prate ovaj proces već poznato. HNS i ministrica Divjak su, po ne znamo koji put, spremno odustali od najavljivane transparentnosti, kriterija i depolitizacije procesa kako bi izbjegli imenovanje osobe koja nije po volji ministrice, a opet pristali na kompromis kojim čuvaju svoje pozicije. Pri tome, u svome stilu, nastavili su prodavati maglu opravdavajući se interesom učenika, školama za život i željom za promjenama.  

 

S druge strane, premijer Plenković spremno je žrtvovao Glunčića, kao i ranije Pavu Barišića i Dijanu Vican, kako bi naizgled zadovoljio koalicijskog partnera, a zapravo instalirao svoje igrače kojima će i dalje usporavati Cjelovitu kurikularnu reformu, tj. ono što je od nje ostalo.

 

HDZ i HNS, Plenković i Vrdoljak, Divjak i Fuchs, svi će oni i dalje prodavati maglu kako se reforma nastavlja, kako rade na dobrobit djece, kako proces ne treba politizirati te da se ovi problemi ne smiju rješavati na ulici. Za to vrijeme stvarnost je takva da je reforma spala na informatiku, ministrici je ERS postao nebitno tijelo, djece se sjeti samo Vrdoljak kad daje obećanja, a svi, na čelu s Plenkovićem, politiziraju proces do krajnjih granica. Od ovakve koalicije nismo ništa očekivali, a dobili smo još manje od toga. Ovo je obrazovna politika bez ikakve vizije, puna političke trgovine, proizvoljnih odluka, polu-mjera i Facebook statusa. Pravi pokazatelj nemara je i ulaganje u kurikularnu reformu koje je, iako naizgled veće nego u prethodnoj godini, zapravo manje jer je čak 75% sredstava za provedbu kurikularne reforme namijenjeno nabavci informatičke opreme. Ulaganje u informatizaciju škola je pohvalno, no ono nikako nije dovoljno za stvarnu promjenu koju škole u Hrvatskoj trebaju.

 

Ostavku ministrice i svih odgovornih za ovakvu situaciju s obrazovnom reformom smo već tražili, ali pitanje je možemo li očekivati takvu razinu profesionalne i etičke odgovornosti od ljudi koji su spremni pogaziti svoju riječ na svakom koraku, koji su spremni trgovati obrazovanjem i budućnošću djece i društva, koji prodaju maglu i spremni su na sve kako bi očuvali svoju fotelju. 

 

Jedino što znamo je: račun njihove trgovine, njihova cjenkanja i njihova mešetarenja neće platiti oni, nego sadašnje i buduće generacije učenika!