Izvještaj donosi pregled posljednje dvije godine, koje je označila eskalacija nasilja i nečovječnog postupanja u kojima su policijski službenici mučili, ponižavali i nezakonito protjerali na tisuće izbjeglica iz Republike Hrvatske. 

Hrvatsko političko vodstvo i Ministarstvo unutarnjih poslova zloupotrijebili su strah od globalne pandemije COVID-19 i medijsku usmjerenost na tu temu, kako bi prikrili strahote koje provode na granicama i u dubini hrvatskog teritorija. Ipak, nikada nije bilo više dokaza o sustavnom nasilnom i nezakonitom protjerivanju nego u posljednje dvije godine. Izrazito nasilna i nezakonita protjerivanja dokumentirana su na tisućama stranica izvješća, stotinama medicinskih nalaza koji opisuju težinu nanesenih ozljeda, ali i na video snimkama - dokazima koje je teško zanemariti. U studenom 2021. u slučaju M.H. i drugi protiv Hrvatske Europski sud za ljudska prava donio je svoju prvu presudu koja jasno kaže da Hrvatska provodi kolektivna, ilegalna protjerivanja. Između ostalog, Sud je zaključio da je Hrvatska prekršila pravo na život malene šestogodišnje djevojčice.

“U danima kada smo zgroženi sukobima i nasiljem u Ukrajini iskazujemo solidarnost sa svim civilima kojima su životi i sigurnost ugroženi, te zahtijevamo uspostavljanje mira - dobili smo još jedan podsjetnik koliko je važno graditi mir i pružiti sigurnost svima koji su ratom zahvaćeni. Svi mi imamo pravo na sigurnost i svi mi imamo pravo na život”, ističe Sara Kekuš iz Centra za mirovne studije.

Međunarodna zaštita i izbjegličko pravo imaju za cilj upravo to: osigurati da su ljudi sigurni i živi i kada im njihova država to ne može omogućiti. Zbog toga je međunarodna zaštita ne samo moralna, nego i zakonska dužnost Republike Hrvatske. Pravo na zaštitu, baš kao i ljudska prava, imamo svi mi - neovisno o boji, vjeri, etničkoj ili bilo kojoj drugoj pripadnosti - jer ona spašava živote.

Brojni dokazi o kršenjima prava na azil, eskalaciji nasilja na granicama i u dubini hrvatskog teritorija prema ljudima u potrazi za sigurnosti, kao i posljednja presuda Europskog suda za ljudska prava, pokazuju kako odgovorni više ne mogu okretati glavu na drugu stranu, već moraju preuzeti odgovornost. Sustav nam je još jednom pokazao da nije dovoljno kazniti samo počinitelje, već i one koji izdaju ove nezakonite naredbe. U suprotnom, jauci i krikovi nastali zbog nezakonitih i nenaslinih protjerivanja i dalje će odzvanjati hrvatskim teritorijem. 

Prošle dvije godine pokazale su  nužnost uspostave nezavisnog i učinkovitog mehanizma nadzora djelovanja policijskih službenika. Učinkovitost mehanizma nadzora može biti garantirana samo kroz nenajavljene posjete zelenoj granici, što postojeći mehanizam ne omogućuje. Adekvatan nadzor hrvatskih zelenih granica mogao bi spasiti živote! Žrtve nezakonitih i nasilnih protjerivanja zaslužuju da počinitelji ovih kaznenih djela budu kažnjeni.

Objavu izvještaja prati i zahtjev 16 europskih mreža i organizacija civilnog društva koje traže hitan prestanak nezakonitih protjerivanja koja predstavljaju najgrublji mogući način kršenja ljudskih prava izbjeglica i drugih migranata u Hrvatskoj već šest godina.

Krajnje je vrijeme da ova teške povrede ljudskih prava budu prođu temeljitu i neovisnu istragu te da se žrtvama omogući pristup pravnim lijekovima!