Grožnjan, Osijek, Pakrac, Poreč, Pula,  Split, Zagreb, 23. srpnja 2011.

 

Polazeći od temeljnog postulata da ni jedan zločin ne smije ostati bez kazne izražavamo zadovoljstvo uhićenjem Gorana Hadžića, posljednjeg haškog bjegunca te se nadamo da će i njegovo suđenje pred sudom u Haagu donijeti bar djelomičnu satisfakciju žrtvama.

 

Haaški sud je mjesto gdje će biti utvrđene činjenice o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava za koje je optužena 161 osoba na najvišim vojnim i političkim pozicijama, uključujući i Gorana Hadžića. Dokumentacija s tih suđenja (dokumenti, transkripti, video i audio materijal) te iskazi svjedoka bit će jedan od temelja za daljnje istraživanje i procesuiranje ratnih zločina koji nisu bili obuhvaćeni haaškim optužnicama.

 

Odgovornost za kazneni progon neistraženih zločina ostaje na nacionalnim pravosudnim tijelima u Hrvatskoj i regiji (u odnosu na predmet Gorana Hadžića, primjerice, zločini počinjeni u Vukovaru i okolici te drugim mjestima, u logorima u Srbiji, u Begejcima, Stajićevu, Nišu, kao i na lokacijama koje u budućnosti treba istražiti, poput vojarne na Topčideru u kojoj su bili neki zarobljenici iz Dalja). U procesuiranju svih ratnih zločina pravosuđa post-jugoslavenskih zemalja nisu još ni na pola puta. Stoga trebaju intenzivirati suradnju u svim fazama kaznenih postupaka kako bi se počinitelji i nalogodavci procesuirali i primjereno kaznili, a žrtve dobile barem dio satisfakcije. Time će se dodatno ojačati mogućnosti pomirenja na ovim prostorima.

 

Predvidivo je da kaznene progone fokusirane samo na počinitelje mnoge žrtve neće doživjeti kao potpuno ispunjenje pravde. Sve osobe koje su preživjele mučenja, silovanja, premlaćivanja, nezakonita zatvaranja i njihove obitelji, trebaju dodatne mehanizme kojima će se barem približiti pravednijem ishodu za žrtve i stradalnike.

 

U prvom je redu potrebno javno priznati štetu koja je nanesena žrtvama i utvrditi odgovarajuću naknadu. Nužna je i izgradnja memorijala kojima se priznaje i odaje počast patnjama i stradanjima žrtava, reparacija za preživjele te edukacije o prošlosti u školama – to su tek neke od potreba koje su detektirane tijekom konzultacijskog procesa o Inicijativi za REKOM. Povijesno iskustvo, temeljeno na ratnim događanjima (zločini, stradanja, uništena materijalna i kulturna dobra) tijekom II. svjetskog rata na prostoru bivše Jugoslavije dodatno ukazuje na važnost ovakvog činjenja. Upravo je neistraživanja svih zločina, nepriznavanje svih žrtava, ideološki obojena slika rata, nažalost, jednim dijelom doprinijela sukobima devedesetih na prostorima država nastalih u post-jugoslavenskoj eri. Na prostorima gdje živimo puno je nenaučenih lekcija iz bliže i dalje povijesti, puno je predrasuda i stereotipa, mitova i paradigmi na kojima se vještom manipulacijom mogu vrlo lako zapaliti nacionalističke strasti i stvoriti ozračje kaosa.

 

Stoga i ovom prilikom upozoravamo na značaj i ulogu buduće regionalne komisije (REKOM) koja nepristranim istraživanjem povijesnih izvora može biti važan iskorak u rasvjetljavanju sudbine nestalih i vraćanja dostojanstva svim žrtvama.

 

Želimo da REKOM prekine praksu licitiranja i manipuliranja brojkama žrtava te da po prvi put na ovim prostorima u potpunosti utvrdi imena i okolnosti stradanja žrtava. Države slijednice SFR Jugoslavije moraju osnovati međudržavnu komisiju koja bi utvrdila činjenice o proteklim ratovima i okolnostima koje su do njih dovele, sačinila popise svih ubijenih i nestalih te navela mjesta teških ratnih zločina, masovnih grobnica i logora. Koaliciji za REKOM, koju čini 1.700 organizacija i pojedinki/aca, podršku za osnivanje takve komisije dalo je 500.000 građana/ki u regiji, te veliki broj političara i drugih uglednih osoba. Zakonodavstva naših država omogućavaju osnivanje takve komisije putem međudržavnih ugovora. U Koaliciji za REKOM smatramo da postoji dostatna razina političke volje za pokretanje procesa dogovaranja među državama. Očekujemo da vladine institucije učine dodatni civilizacijski iskorak i formiraju REKOM.

 

 

 

Za organizacije civilnog društva:

 

 

Vesna Teršelič, Documenta, Zagreb

Katarina Kruhonja, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek

Zoran Pusić, Građanski odbor za ljudska prava, Zagreb

Nela Pamuković, Centar za žene žrtve rata, Zagreb

Mirjana Bilopavlović, Delfin, Pakrac

Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije, Zagreb

Sanja Sarnavka, B.a.B.e., Zagreb

Sandra Benčić, Kuća ljudskih prava, Zagreb

Mirjana Galo, Homo, Pula

Ljubo Manojlović, Srpski Demokratski Forum, Zagreb

Goran Božičević, MIRamiDA Center, Grožnjan

Rada Borić, Centar za ženske studije, Zagreb

Paula Zore, Ženska soba, Zagreb

Biserka Momčinović, Centar za građanske inicijative, Poreč

Mirjana Kučer, Domine, Split

Ljiljana Gehrecke, Vukovar

Drago Pilsel, Zagreb

Miroslav Varga, Osijek

Maja Hasanbašić, Zagreb

Vjeran Pavlaković, Zagreb