Prvog dana uvodno predavanje održao je dr. sc. Hrvoje Klasić, a sljedećeg je dana predstavljen rad Centra za mirovne studije i Inicijative Dobrodošli, Mreže antifašistkinja Zagreba, Nogometnog kluba Zagreb 041 i Kustoskog kolektiva WHW: Što, kako i za koga, a program je moderirala Lovorka Bačić iz Centra za mirovne studije.

(Anti)fašizam i suvremenost – hrvatski slučaj, dr. sc. Hrvoje Klasić, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet

Jesu li antifašizam i fašizam termini (samo) iz prošlosti? Jesmo li prije 70 godina pobijedili fašizam i počeli graditi svijet utemeljen na antifašističkim vrijednostima? Uzevši u obzir neke događaje iz suvremene hrvatske i svjetske povijesti, ali i sadašnjosti, odgovori na ova pitanja nažalost ne mogu biti jednoznačni. Uz povijesni pregled najvažnijih događaja i ličnosti, fokus predavanja bio je na primjerima koji ukazuju na način kako se suvremena društva, prije svih hrvatsko, odnose prema terminima  fašizam i antifašizam, te njihovim pojavnim oblicima ( u teoriji i praksi).  Predavanje prof. Klasića možete pogledati ovdje. 

U drugom dijelu seminara Protiv fašizma danas predstavljeni su suvremeni problemi i praktične aktivnosti rada na antifašizmu danas, tako su svoje djelovanje predstavili Inicijativa Dobrodošli, Mreža antifašistkinja Zagreba, Nogometni klub Zagreb 041 i Kustoski kolektiv WHW: Što, kako i za koga

Danas kod nas i oko nas: Odnos prema izbjeglicama, Julija Kranjec, Centar za mirovne studije, Inicijativa Dobrodošli

Posljednjih 20 godina antifašisti diljem Europe upozoravali su na opasnost i posljedice polagane, ali sigurne gradnje Tvrđave Europe i često bili na udaru kritike zbog “preradikalnog” tumačenja pravnih, društvenih i političkih promjena. Danas, kada na granicama EU-a svjedočimo žilet-žici, 3 700 poginulih na moru u samo jednoj godini, zatvaranjem granica pred izbjeglicama, dogovorima s tzv. trećim zemljama koje su spremne zadržati izbjeglice na svom teritoriju, kada slušamo o potrebi obrane granica od tzv. lažnih migranata, izdvajanju milijardi za opremanje i zaštitu tih granica, kada Danska i Švicarska donose zakone o oduzimanju vrijednih predmeta izbjeglicama, a Njemačka ubrzane procedure deportacije "neželjenih" - fašizam više nije smiješan, ali je itekako prisutan.  Solidarnost sa tisućama ljudi koji su napustili svoje domove, njihovo osnaživanje kako bi mogli ravnopravno sudjelovati u društvu u kojem će nastaviti život i zajednički otpor nasilju, dehumanizaciji i degradirajućim politikama i praksama, neke su od metoda preživljavanja u narednom periodu. Više pročitajte ovdje.

Kapitalizam i fašizam, Mreža antifašistkinja Zagreba, dr. sc. Dijana Ćurković i Iva Ivas

U duhu antifašističke borbe Mreža antifašistkinja Zagreba je direktnodemokratski kolektiv koji uspostavlja društvenu frontu koja unapređuje i aktualizira njene vrijednosti i u stanju je ne samo ukinuti represivne i diskriminatorne prakse već i dati emancipacijske društvene alternative. U predavanju aktualiziranju metode koje koriste, a to su (samo)edukacija, direktna akcija, rotacija, a u predavanju je dan povijesni prikaz i usporedba kapitalizma i fašizma. Pročitajte više o njihovim aktivnostima.

Na stadionu i oko njega, Nogometni klub Zagreb 041 

Borba protiv fašizma u zadnjih 30-40 godina uvelike se prebacila na nogometne stadione, ne zato jer su tako željeli antifašisti, nego zato što su desno orijentirane skupine nogometne stadione vidjele kao savršeno mjesto za širenje poruka mržnje i regrutiranje novih članova. Direkrnodemokratski nogometni klub NK Zagreb 041 osnovan 2014. i njegovi navijači Bijeli anđeli su na našim prostorima rijetka antifašistički opredijeljena "anomalija". Klub ima čvrsti antifašistički stav - rasizmu, homofobiji, seksizmu i svim ostalim vrstama diskriminacije nema mjesta na nogometnim terenima i tribinama. Pročitajte više aktivnostima kluba Zagreb 041.

Koliko fašizma? Sabina Sabolović, kustoski kolektiv WHW - Što, kako i za koga

WHW predstavio je projekt Koliko fašizma? (2011-2013) koji je, polazeći od istoimene zbirke tekstova slovenskog filozofa i političkog aktivista Rastka Močnika objavljene 1995. kroz seriju izložbi i pratećih programa istraživao oblike organizirane, sustavne, i često zakonski utemeljene netolerancije koja prožima suvremenu javnu sferu, putanje kojima se ona razvijala u posljednjih dvadeset godina, kao i načine na koje politička apatija podržava oblike 'mekog' fašizma u svakodnevnom životu. Svoj rad predstavili su kroz primjere, o kojima više možete saznati ovdje, a na našim stranicama pročitajte više o predavanju.

Dvodnevnim seminarom  ukazalo se na potrebu revitaliziranja vrijednosti antifašizma, što je potrebno učiniti na način da se fokusira na vrijednosti, a ne konkretne događaje. Komunizam i antifašizam nisu isto, iako antifašističkog pokreta ne bi bilo bez komunističke partije. Ipak, to nikako ne abolira sve što je bilo učinjeno u ime ovoga ili onoga. Zemlje s fašističkom prošlošću, osim Njemačke, apoput Mađarske, Poljske i Austrije nikad se nisu suočile s prošlošću. Ukazivanjem na zločine skida se stigma s onih koji to nisu činili; treba se sa svim suočiti i ne smije biti tabua. Također, zaključeno je da danas antifašizam trebamo gledati u drugačijem, suvremenom kontekstu. Antifašizam trebamo okrenuti sadašnjosti i budućnosti jer nema smisla revidirati prošlost. U 21. stoljeću Tita treba ostaviti prošlosti. Trebamo se okrenuti vrijednostima i sadržaju, a ne samo imenima.

  

Bilješke vodila: Lea Linarić, Mirovni studiji 2015-16.