Naime, banka Unicredit Austria tužila je RH na arbitražnom sudu pri Svjetskoj banci,  temeljem trgovinskog sporazuma između Austrije i Hrvatske zbog Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim je omogućena konverzija kredita u švicarskim francima, tražeći isplatu 3,5 milijarde kuna. Taj iznos je dva puta veći od cijene izgradnje samog Pelješkog mosta, ili se za njega može izgraditi gotovo milijun kvadrata socijalnih stanova!

Europska komisija naložila je svim državama članicama EU da ponište međusobne trgovinske sporazume i potvrdila isključivu nadležnost redovnih nacionalnih  sudova i Europskog suda pravde u pogledu tumačenja europskog prava. Tako je prošle godine Europska komisija pokrenula i postupke protiv 5 zemalja članica, odnosno Austrije, Nizozemske, Rumunjske, Slovačke i Švedske upravo zbog takvih sporazuma i naložila im da ih odmah ponište, uključujući i zaštitu investitora i mogućnost tužbe arbitražnom sudu i do 15 godina nakon raskida ugovora.

Upravo na temelju toga nevjerojatni su postupci ministra Marića koji ne iznosi te argumente u javnost već se pokušava nagoditi s bankama. Nejasno je i što ta nagodba znači za državni proračun i konverzije kredita u francima.

Građani RH imaju pravo tražiti da se niti lipa novaca iz proračuna RH ne isplati za tzv. odštetu bankama koje su godinama ubirale goleme profite, za razliku od njihovih klijenata-građana koje je nezakonito postupanje banaka dovelo do osiromašenja, beskućništva i bankrota.  Ova tužba osim što je obijesna, pokazuje i krajnji nedostatak interesa vlasnika Zagrebačke banke za ekonomsku održivost društva na kojem jako dobro zarađuje. Cilj tužbe je dobivanje prednosti u pregovorima s novom Vladom oko ukidanja njima spornih odredbi o konverziji kredita u francima, te prebacivanje troška cjelokupne konverzije na državni proračun, što zapravo znači na građane. 

Centar za mirovne studije poziva ministra Marića i tehničku Vladu da se suzdrže od izjava kojima se oslabljuje pozicija RH u sporu s Unicreditom te da prestanu zastupati interese financijskog sektora na uštrb svih građana RH. Umjesto u Zagrebačku banku, Hrvatska treba 3,5 milijarde kuna uložiti, primjerice, u stambeni fond sa  17 000 stanova za mlade obitelji  i time prevenirati daljnji odlazak mladih iz Hrvatske. Takav postupak bi trebao biti i interes same Zagrebačke banke, ako želi imati s kim poslovati u Hrvatskoj u kojoj gotovo 10 % odrasle populacije nema pristup financijskim uslugama zbog blokiranih računa, a stopa siromaštva jedna je od najvećih u Europskoj uniji.

 

Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije, u okviru IPA projekta „Geometar jednakosti“ i PINS II.

Za sadržaj  ovog materijala je isključivo odgovoran Centar za mirovne studije i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.