No, žalosti nas vidjeti da je vrlo malo konstruktivnih komentara Vlada uzela u obzir. Zbog toga, umjesto da smo participativnim i inkluzivnim putem dobili zajedničku viziju Hrvatske 2030. godine, dobili smo, vrlo skupo, još jedan dokument koji izgleda kao mnoge strategije koje Vlada drži u ladici, umjesto dokumenta čiji su ciljevi provedivi u praksi. Drugim riječima, Nacionalna strategija razvoja Hrvatske je propuštena prilika za razvoj. 

Svaka strategija, a pogotovo razvojna strategija za narednih deset godina, mora imati ciljeve koju su formulirani tako da da budu specifični, mjerljivi, ostvarivi, relevantni i vremenski definirani. Također, pojedinačni strateški ciljevi i strategija u cjelini trebaju reflektirati jasnu viziju ovoga društva za deset godina, uzimajući u obzir kompleksnosti, izazove, rapidne promjene i kontradiktornosti koji su obilježja vremena u kojemu živimo, a koje se s tehnološkim napretkom sve više povećavaju. Ova strategija ni na koji način ne reflektira te kompleksnosti. U nastavku iznosimo sažetke dijela CMS-ovih komentara na prijedlog Nacionalne strategije na tri strategijom definirana strateška cilja, koji uglavnom nisu uvršteni u novi tekst.

Strateški cilj 2. “Obrazovani i zaposleni ljudi” je ambiciozno postavljen te nemoguć za ostvarenje bez značajnog povećanja budžeta Ministarstva obrazovanja i JLRS-ova. Tu prvenstveno mislimo na ostvarenje preduvjeta za smanjenje nejednakosti u obrazovanju, odnosno povećanje pristupa i dostupnosti obrazovanja. S tim u vezi, predložene mjere pretpostavljaju ostvarivanje Državnih pedagoških standarda, s čijom provedbom smo danas na početku (iako su donijeti 2008. godine na rok od 14 godina). Ciljevi Strategije stavljaju pred donositelje odluka velike izazove, s obzirom da su na svim obrazovnim razinama potrebne promjene - u smislu ulaganja u infrastrukturu i materijalne uvjete; osiguranja dovoljnog broja i unapređenja kadrova; stvaranja jednakih pedagoških uvjeta za realizaciju odgojno-obrazovnih ciljeva; osiguranja prava na odgoj i obrazovanje pod jednakim uvjetima; inkluzivnosti te reorganiziranja sustava. Osim navedenih sumnji u ostvarenje ovog cilja Strategije, značajnim propustom smatramo zanemarenost društveno-humanističkog obrazovanja. Iako je istaknuto da želimo obrazovanje koje je  motor promjene i potiče inovativnost, fleksibilnost i progresivnost, Strategija obrazovanje usmjerava gotovo isključivo prema potrebama na tržištu rada, a ne sveobuhvatnog razvoja. Tako su zanemarene šire potrebne kompetencije (uključujući demokratsku i globalnu te političku pismenost), a kompetencije za budućnost (važne i za tržište rada) su samo djelomično ugrađene pa će neki od ciljeva biti neostvarivi. 

U Strateškom cilju 5. “Zdrav, aktivan i kvalitetan život”, nas, između ostalog, brinu nejasni kriteriji koji su odabrani kao pokazatelji učinaka te nepovezanost sadržaja i učinaka ovoga strateškog cilja sa Ciljevima održivog razvoja UN-a. Naglasak naših prijedloga u ovom strateškom cilju bio je na socijalnoj osjetljivosti, širem i uključivom obuhvatu marginaliziranih društvenih skupina u pojedinim ciljevima, kao i na unapređenju dostupnosti i kvalitete socijalne infrastrukture. Tako smo primjerice po pitanju zdravstvene zaštite i skrbi predlagale da fokus tog područja bude na blagostanju društva te na za socijalnoj osjetljivosti i priuštivosti zdravstvenih usluga. Nadalje, u segmentu koji se tiče društvene solidarnosti i uključenosti, predlagale smo izgradnju javne društvene infrastrukture, primjerice izgradnju društvenih centara za djecu i mlade, za obitelji, za osobe starije životne dobi te za socijalno isključene i/ili one u riziku od siromaštva, radi pružanja podrške i uključivanja u lokalnu zajednicu kao i za pružanje kvalitetne sadržaje i usluga. 

Strateškim ciljem 7. „Sigurnost za stabilan razvoj” u prvi plan su stavljeni koncepti nacionalne i tzv. domovinske sigurnosti, što smatramo pogrešnim pristupom jer se ovime ne adresiraju sigurnosne prijetnje prema svim državljanima i stanovnicima RH, već se te prijetnje odnose prema apstraktnom pomu „domovine“. Smatramo da se u RH u razdoblju do 2030. godine treba graditi, i kroz provedbu javnih politika oživotvoriti koncept ljudske sigurnosti. Nadalje, upozorili smo da je dodatno povećanje izdvajanja na obranu također neprihvatljivo, posebice u svjetlu drugih prijetnji sigurnosti građana RH te da bi se, umjesto u obranu, povećanje budžetskih izdvajanja trebalo odnositi na druge sustave, poput sustava obrazovanja, zdravstva, socijalne skrbi i drugih politika. Osim ovoga, smatramo da su prioritetne javne politike “Jačanje otpornosti na rizike od katastrofa i unaprjeđenje sustava civilne zaštite” i “Unaprjeđenje sustava vatrogastva” izrazito važne i da bi općenito na ovo trebao biti stavljen veći naglasak u cjelokupnoj sigurnosnoj politici RH. Međutim, smatramo kako nije dovoljno jasno naglašeno na koji će se način doprinijeti ovim politikama, odnosno da bi u sljedećem razdoblju i značajnija sredstva trebala biti uložena u navedene javne politike. Nadalje, apsolutno se slažemo da je ključno osigurati uređene i regularne migracijske tokove odnosno sigurne i legalne puteve za migracije, no smatramo kako su sva dosadašnja iskustva pokazala kako dosadašnji odgovori na „nezakonite migracijske izazove“ niti su učinkoviti, niti u skladu s međunarodnim obvezama u području ljudskih prava i prava izbjeglica koje je RH preuzela. S obzirom na to, smatramo da bi RH trebala preuzeti aktivniju ulogu u zagovaranju sigurnih i legalnih puteva za migracije u EU, posebice pri procesu donošenja novog EU pakta o migracijama. 

Upozorenja na neambicioznost, nepreciznost, nekoherentnosti i druge manjkavosti koje su prepoznali brojni građani i građanke Hrvatske te niz organizacija, među kojima je i CMS, te ostavili svoje konstruktivne prijedloge u eSavjetovanju, a koje Vlada nažalost nije uzela ozbiljno. Dokument koji bi trebao predstaviti okvir za sljedeće desetljeće,  zbog ovakvog neodgovornog pristupa u glasanje ide u nedorečenom obliku i kao takav bi trebao biti korišten za programiranje novca EU. 

Vlada je još jednom propustila priliku da u ovim izazovnim vremenima stvori uvjete za pravovremene i adekvatne odgovore, a izglasavanjem ovakve Nacionalne razvojne strategije, Hrvatska ostaje bez dokumenta koji bi nam kao društvu otvorio priliku za kvalitetan, održiv, društveno osjetljiv i pravedan socijalni, ekonomski i politički razvoj.

Projekt PRAVA U PRAKSI - Participacijom i suradnjom do kvalitetnih politika zaštite socio-ekonomskih prava je podržan s 149.173,58 € financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova.