"Europska komisija u suradnji s Hrvatskom želi doći do zadovoljavajućeg rješenja problema prekomjernih makroekonomskih neravnoteža i od Hrvatske očekuje snažno opredjeljenje za provođenje potrebnih reformi. Svjesni smo da su ta rješenja na relativno dugom štapu i nisu stvari koje će se promijeniti preko noći", istaknuo je Branko Baričević, šef predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj. Podsjetio je da se mišljenje EK o reformama koje predlaže Hrvatska očekuje sredinom svibnja, a konačan stav donijet će Vijeće EU.

Međutim, bez obzira na stav iz Brisela, na hrvatskom je društvu da "mi kao građani sami odlučimo kako želimo živjeti i kako želimo da nam izgleda zemlja", opetovao je Maroje Lang, pomoćnik ministra financija, kazavši da "Hrvatska, bez obzira na neke naznake, još nije izišla iz krize jer se dosadašnji ekonomski model koji je omogućio visoke stope rasta temeljio na visokom stupnju zaduživanja kućanstava i poduzeća, koji su sada u dugovima". Nahvalio je dokument EK kao odličnu dubinsku analizu hrvatskih makroekonomskih neravnoteža, a govoreći o Vladinom odgovoru EK u vidu

Nacionalnog programa reformi i Plana konvergencije, napomenuo da Hrvatska ima još puno posla iako je u prvoj trećini EU zemalja koje provode reforme.

Teritorijalni preustroj na referendumu?

Ključna na tom putu, uz fiskalnu konsolidaciju jest strategija razvoja javne uprave koju se čeka već poduže vrijeme iako je riječ o jednoj od omiljenih obećanja uslijed izbornih aktivnosti, ali i opozicijskih prozivki. Doduše, kako je kazao, resorni ministar Arsen Bauk (koji se unatoč znatnom kašnjenju ipak ukazao na raspravi), riječ je o temi, pogotovo kada je riječ o ustroju regionalne i lokalne samouprave, kojoj se pristupa «s visokim stupnjem strasti» pa bi, kao što je već spominjao, ponovio da bi o tome trebali na referendumu odlučiti sami građani. Naime, poznato je da će konsenzus, napose onaj političko-stranački, biti teško, ako uopće moguće postići iako će mnogi reći da je još potrebnija i određena doza političke volje i hrabrosti.

Baš kao što se u reforme, pogotovo ovakve koje prelaze jedan ciklus, kreće na početku, a ne kraju mandata, na što je upozorio i šef SSSH Mladen Novosel, koji se pita i jesu li «nove» reforme samo "mazanje očiju Europskoj komisiji, ali i hrvatskim građanima kojima bi političari trebali biti odgovorni, a ne sebi i svojima". Potrebno je i razmišljati o drugačijem održivom modelu rasta, a "državu ne treba tretirati kao kućanstvo. Ključne su investicije, a ne štednja", kazao je Mislav Žitko s Filozofskog fakulteta, upozorivši da će reforme kakve predlažu politilke elite neimonovno dovesti do ugrožavanja socijalne kohezije jer rasprave o društvenoj pravednosti završavaju na marginama. 

Zatvaranje pred građanima u proračun

Vladimir Cvijanović, neovisni ekonomski analitičar, upozorio je da nedostaje «procjena učinaka najavljenh mjera jer postoje i negativni efekti fiskalne konsolidacije». Veliki je problem i česta promjena poreznog sustava, istaknula je Nika Šimurina s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, koja je upozorila da Hrvatska i nije tako opterećena porezima kao što se to često prezentira ili onako kako mi to vidimo. "Problem je u netransparentnim socijalnim transferima gdje ima prostora za operacionalizaciju te smanjenje parafiskalnih nameta gdje je pitanje što su ili nisu neporezni prihodi. Kao znanstvenicu me najviše smeta financijska nepismenost građana te siva ekonomija odnosno porezna evazija", kazala je Šimurina te upozorila i da je porezna politika samo dio, a ne ključ rješenja ekonomskih problema. 

Nezavisni saborski zastupnik i bivši SDP-ov ministar financija Slavko Linić po običaju je iskritizirao Vladine mjere istaknuvši kao glavni problem nedostatak investicija u vidu povlačenja, kako u proračun, tako i pred građanima. "Povući svu dobit HEP-a, INA-e i ostalih trgovačkih društava koja su ostvarila dobit znači da neće biti nikakvih ulaganja u njima, a Grčić (Branko Grčić, potpredsjednik Vlade i šef ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, iz kojeg se na raspravi nije čulo glasa  – op.a.) prošle godine je jedinicama lokalne i regionalne samouprave oteo dio poreza koji je najvećim dijelom služio za razvojne projekte tih lokalnih jedinica". "I sada je najveći problem gdje naći sredstva za njihovo financiranja", upozorio je Linić te opet prozvao Vladu da upropaštava Hrvatske željeznice, a opleo je i po građanima kritizirajući i njih da se protive različitim gospodarskim aktivnostima.

Obrazovanje – investicija, a ne trošak

No, kako je upozorila Marina Škrabalo, članica GONG-a i EGSO-a, mnoge poteze vuče se bez uključivanja građana iako participacija, kao što to pokazuje uspješan primjer Pazina u izradi čijeg su proračuna sudjelovali Pazinke i Pazinci, može rezultirati odličnim stvarima. Na tom se tragu osvrnula i napotrebu revizije EU2020, istaknuvši da "treba povećati javni prostor koji ne smije služiti za politički klijentelizam i političke igre bez granica" što je, čini se, zaostatak još iz doba socijalizma i u ovo doba čudnog kapitalizma. "Mnogi od zakona kojima se građani protive nisu donešeni u demokratskoj proceduri koja bi omogućila da se čuje i njihov glas građana, sjetimo se samo Zakona o strateškim investicijsikim projektima. Postoji ogroman prostor za promjene i potreba za određenim tipovima investicija - javnim i socijalnim investicijama", poručila je Škrabalo.

Podsjetila je na inicijativu da se izmjeni obračun deficita tako da se iz njega izuzmu ulaganja u obrazovanje i znanost što zagovara civilno društvo na razini cijele Europe, a tu je "uskočio" i EGSO prijedlogom upravo u smislu izdvajanja dugoročnih socijalnih investicija, posebno onih u obrazovanje, koje država članice koriste za sufinanciranje strukturnih fondova iz obračuna prekomjernog deficita. Međutim, na ovoj se javnoj raspravi o tome nije moglo dobiti konkretan stav, tek je Baričević kazao da konačna odluka leži na zemljama članicama i Vijeću.

Autorica teksta: Andreja Žapčić, gong.hr

 

Ovaj materijal nastao je uz financijsku podršku Europske unije, u okviru IPA projekta „Geometar jednakosti“.Za sadržaj  ovog materijala je isključivo odgovoran Centar za mirovne studije i ne može se smatrati službenim stavom Europske unije.