Cilj tribine bio je približiti i pojasniti ulogu antifašističke borbe i događaja nakon 1945. godine, naročito u današnje vrijeme kada se antifašistička borba stavlja na marginu društva, a jedna je od osnova Ustava Republike Hrvatske, kao i pojasniti ulogu antifašizma u aktualnim društvenim zbivanjima. Tribina je bila namijenjena mladim ljudima željnim novih saznanja  i kvalitetnih rasprava o povijesti. Govornici na tribini bili su Hrvoje Klasić, povjesničar iz Siska i profesor na FFZG, koji je dao povijesni pregled zbivanja na području Europe i Hrvatske, ali i Siska, za vrijeme Drugog svjetskog rata, te se osvrnuo na današnje pojave fašizma u Hrvatskoj te Nikola Tadić, filozof i pjesnik iz Hrvatske Kostajnice koji je govorio o značaju šume u Brezovici, ali i o jednom sjajnom dobu Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu: sedamdesete i rane osamdesete XX st.

U ime Centra za mirovne studije predavanje "Pravi antifašizam nikad nije u modi" održala je Mirjana Mikić Zeitoun. Predavanje je bazirala na odlomku iz intervjua koji je Olja Savičević Ivančević, književnica i suradnica CMS-a, dala za MAZ-a:

"Nitko ne živi zatvoren izvan svijeta, nego zatvoren u svijetu. Pisati o sebi ili bilo čemo što vidimo, a ne biti angažiran teško je moguće, osim ako ti poezija ne služi kao neko mjesto ugode, komfora, slično dekorativnom slikarstvu. Jezik je toliko ispunjen političkim parolama, zatim velikim, ključnim riječima koje su ispražnjene od značenja, tako da baveći se i isključivo jezikom pjesnik postaje angažiran. Takva poezija, koja ima veze sa životom i svijetom, koja nešto o životu i svijetu govori, onda nešto i znači ljudima, čitaju je, spominju, pamte. Ali angažman ne smije biti prije poezije, umjetnost ipak MORA biti “lijepa”.

Također mora biti i istinita, dakle ne ispovijedati svjetonazor nego svijet. To uključuje i antifašizam, koji je za mene jednak humanizmu, svakodnevnoj ljudskosti koja je dio spomenute ljepote poezije. Moji djedovi su ginuli za antifašizam, a možda nisu ni znali da se tako zove, oni su bili ugnjetavani, pa su se pobunili i djelovali. Mi danas imamo samo riječ, ime antifašizma koje je postalo čak i pomodno, skoro pa hipstersko, ali nema djelovanja, nema utjecaja, to je antifašizam koji se često zaustavlja na paroli, poza. Ipak, koliko u zadnje vrijeme primjećujem, upravo je umjetnost polje u kojem antifašizam pokazuje djelovanje, kao kod Frljića, koji je najočigledniji primjer, a ima ih još. Tu se onda odmah uzbune duhovi, jer je antifašizam zapravo vrlo neugodan, pravi antifašizam nikad nije u modi."