Naime, država korisnike socijalne pomoći, odnosno, zajamčene minimalne naknade, tjera da besplatno rade bez osnovnih radničkih prava, ako ne žele da im se oduzme socijalna pomoć. Zajamčena minimalna naknada u iznosu od, za život nedovoljnih, 160 eura za samce, posljednja je sigurnosna mreža za ljude koji nemaju sredstava za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, niti ih nekako mogu osigurati. Naime, zakonom je već godinama propisana mogućnost, a novim Zakonom o socijalnoj skrbi koji je stupio na snagu početkom 2023. godine gradovima i općinama uvedena obveza da provode ovu “mjeru” kojom se osobe u dubokom siromaštvu tjera da besplatno rade poslove koje drugi ne žele raditi jer im se u suprotnom ukida ta mizerija od socijalne pomoći.

Zamjenica pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić, ističe kako njihova institucija zaprima brojne pritužbe na kršenja prava vezna za ovu mjeru i kako i oni traže ukidanje mjere zbog štetnosti. “Mi godinama vidimo da stope rizika od siromaštva rastu, broj korisnika zajamčene minimalne naknade pada, a malo ih se uključuje na tržište rada, što znači da ljudi ispadaju iz administrativnih razloga”, napominje Vlašić.

Ovakvom praksom se krši niz ljudskih prava, poput prava na slobodan izbor rada, zabranu prisilnog rada, pravo na jednakost pred zakonom, prava na socijalnu sigurnost, skrb i osiguranje, a i dovodi u pitanje može li se Republika Hrvatska smatrati socijalnom državom kako je definirano Ustavom. Dodatno, ova je mjera nedovoljno regulirana, pa se u različitim gradovima i općinama različito provodi, što dovodi do dodatne pravne nesigurnosti i potencijalne diskriminacije.

“Čak 307 korisnika minimalne zajamčene naknade u posljednje dvije godine javilo nam se tražeći pravnu pomoć zbog kršenja njihovih prava”, istaknula je Natalija Havelka iz Centra za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek. Najčešći upiti korisnika su bili vezani uz ostvarivanje radničkih prava. Nije bilo jasno zašto im taj rad nije dodatno plaćen i zašto im se ne plaćaju naknade iz radnog odnosa, npr. trošak dolaska na posao. Upita je bilo i vezano za zaštitu na radu.

Takvom mjerom nisu zadovoljni ni oni koji bi ju trebali provoditi, jer iako su socijalne radnice, od kojih se očekuje da osnažuju korisnike, moraju provoditi i provode mjeru.  „To se mora je mijenjati“, istaknula je Zorana Uzelac Bošnjak iz Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Grada Zagreba koji Zakon obvezuje na provođenje mjere te dodala: “Ključan je individualan pristup svakom korisniku, uključivanje na tržište rada, ali i promjena stavova građana o ljudima koji koriste socijalnu pomoć i siromašnima općenito, koji su iznimno stigmatizirani”.

 

Socijalna radnica Mirjana Zvekić Pohanić istaknula je kako je za ljude koji primaju socijalnu pomoć važno da ih se vidi kao ljude sa specifičnim životnim situacijama, a to se kroz socijalno mentorstvo uspijeva postići, za razliku od rada za opće dobro koji je birokratizirana mjera.

 

Centar za mirovne studije i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava - Osijek su krajem 2023. godine od Ustavnog suda tražili da sruši ovu mjeru jer je ona neustavna, a odluka se još čeka.

Uz Hrvatsku sličnu mjeru u Europskoj uniji provode Rumunjska, Bugarska i Slovačka. Takvu mjeru provodila je i Srbija, ali su je ukinuli nakon presude Ustavnog suda, no priča o neplaćenom radu se stalno vraća u javni prostor. “Nama treba dubinska sistemska rasprava o tome da nama sustav socijalne zaštite treba, s obzirom na to da se sada gleda kao trošak”, pojasnio je Danilo Ćurčić iz Inicijative A11 koja je dugo godina vodila borbu za ukidanje te mjere u Srbiji.

Na konferenciji je istaknuto da bi rad s radno sposobnim korisnicima socijalne pomoći za cilj trebao imati uključivanje tih ljudi na tržište rada, kako bi se svojim radom izdignuli iz siromaštva, čemu se ovakvom politikom zasigurno ne doprinosi. Dapače, ljude se time gura još više u siromaštvo i socijalnu isključenost.

“Nakon analize mjere predlažemo Vladi da umjesto kažnjavanja napokon uvede planiranu mjeru socijalnog mentorstva koja bi uistinu pomogla ljudima”, istaknula je Tea Radović iz Centra za mirovne studije. Međutim Ministarstvo rada mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike još uvijek nije odgovorilo na prijedloge koji su im poslani, a nisu se odazvali ni pozivu na konferenciju.

Stoga udruge pozivaju da se u izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi koje su upravo u javnom savjetovanju, ovu višestruko štetnu odredbu ukine, a radno sposobnim korisnicima socijalne pomoći pruži individualna podrška, kvalitetnije psihosocijalne usluge i socijalno mentorstvo za uključivanje u društvo i na tržište rada.