Najučestalije pitanje naših građana bilo je: «Od čega to naš bolesnik boluje?». Čuvši da boluje od kroničnog umora uzrokovanog konstantnim kršenjem ljudskih prava i nasiljem, građani su uz pomoć «doktora» pokušavali pronaći lijek za našeg bolesnika, ali i za cijelo naše društvo. Jednako važnu ulogu, kao bolesnik i doktori, imali su i animatori koji su građanima dijelili letke, pričali s njima o tome da li se njihova prava krše i na koji način, poticali ih da posjete bolesnika na trgu te fotograf i kamerman koji su zabilježili cijelu našu akciju.
Ovim performansom željeli smo ukazati kako je društvo, među ostalim, subjekt koji može najviše utjecati na oporavak našeg bolesnika, ali istodobno smo pokušali utjecati na društvenu sredinu u kojoj odrastamo,senzibilizirati je za ove teme, potaknuti na razmišljanje, širenje vidika i uviđanje općih nedostataka koji ju sputavaju u razvoju. Kršenje ljudskih prava i učestalo nasilje su razlog zašto smo se odlučili da ne čekamo „sa strane" u nadi na će se nešto promijeniti već smo zasukali rukave i organizirali akciju s željom da potaknemo na promijenu ponašanja i djelovanje onog dijela društva koje svoje probleme samo pasivno promatra.