Azil je pravna i politička zaštita koja se dodjeljuje onim izbjeglicama koje osjećaju osnovan strah od proganjanja zbog pripadnosti određenoj rasi, naciji, vjeri, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja. Tražitelji azila su ljudi različitih profila i osobnih priča: maloljetni i punoljetni muškarci i žene, obrazovane osobe, socijalno ugrožene osobe, žrtve trgovanjem ljudima i drugi. Od 2004. do danas RH je odobrila 88 statusa zaštite od ukupno preko 3500 zahtjeva. Osobe koje su u tom periodu zatražile azil u Hrvatskoj dolaze najvećim brojem iz Afganistana, Alžira, Bangladeša, BiH, Irana, Pakistana, Palestine, Ruske Federacije, Srbije (uključujući Kosovo), Somalije, Sirije, Turske.

Azilanti koji su de facto izbjeglice time su dobili priliku za novi, siguran život u Hrvatskoj, no njihovi problemi oko integracije jednako su aktualni i danas kao i prije sedam godina kada je odobren prvi status azila u Hrvatskoj. Danas, na pragu ulaska u EU Hrvatska pokušava osmisliti učinkovit i dugotrajan sustav integracije koja će pomoći izbjeglicama pri uključivanju u društvo u aspektima njihovih prava na smještaj, učenje hrvatskog jezika, školovanje, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb, spajanje obitelji, upoznavanje s hrvatskom povijesti i kulturom. Sve su to preduvijeti za postajanje izbjeglicâ integriranim i produktivnim članovima društva. Odgovornost je zajednice da taj okvir učinimo tolerantnim, inkluzivnim, otvorenim i dobronamjernim prema izbjeglicama i strancima koji dolaze u Hrvatsku. Koliko smo u tome kao društvo dosad uspjeli poslušajmo kroz glasove nekih od njih:

- Za nas u Hrvatskoj sve je dobro ali samo važno za nas da nema posla i zbog toga Saša nije s nama.

- Mi nismo kriminalci nikako i dobri su ljudi koji traži azil. Imaju poštovanje za stare i sve ljude, imamo bogate kulture koje mi možemo pakazati dobri ljudi iz Hrvastke. Tužan sam kad nas ljudi vide samo kao crni, zena s maramom ili čovjeka s bradom.

- Osjećam sigurno i doma iz doma kad sam imao priliku da živim kao ostalo Hrvati. Hvala ti Hrvastka.

- Volim Hrvatsku. Ovo je prva zemlja bijelaca u kojoj sam. Ovdje sam prvi put vidjela snijeg. Tu ima sloboda govora, sreća i nema korupcije.

- Mislim da ću ovdje teško pronaći posao jer je puno ljudi nezaposleno tu. Ali ja želim posao da se mogu brinuti za moju obitelj. Želim pomoći mijenjati moju zemlju.

- Prije sam mislio da korupcije ima samo u Africi i Aziji. Sad znam da je ima i u Europi.

- Hrvatska nije multikulturalno društvo. Malo mi je teže jer sam druge boje kože.

- Ovdje se ljudi čude kada ja pričam hrvatski jezik.

Centar za mirovne studije