Navedeni propusti mogli bi Republiku Hrvatsku dovesti do rebalansa proračuna i rezanja rashoda, s obzirom na to da nam je proračun oslonjen na vrlo optimistične prognoze korištenja EU fondova, koje Vlada ne uspijeva ostvariti. Iz ažuriranog godišnjeg plana objave natječaja vidljivo je da odgovornost leži na onima koji nisu uspjeli osigurati sredstva i potrebnu dokumentaciju za raspisivanje natječaja iz Europskog socijalnog fonda na vrijeme, što se konkretno odnosi na Ministarstvo rada i mirovinskoga sustava, koje je Upravljačko tijelo za Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.

Plenkovićeva Vlada, dok se u Saboru bavi prebrojavanjem glasova, kasni s raspisivanjem svih natječaja, pa tako  oni iz Europskog socijalnog fonda kasne i više od 6 mjeseci, što znači da će novac do potencijalnih korisnika moći doći najranije sredinom 2018. godine. Neki od tih natječaja bili predviđeni još lani, ali su najprije odgođeni za prvu polovicu 2017.godine, a sada opet za kraj godine. U području “Dobro upravljanje” za sve natječaje ugovaranje je pomaknuto za 2018., što znači da će se umjesto predviđenih 122 milijuna kuna, u ovoj godini ugovoriti nula kuna.

No, to nije sve: s liste najavljenih natječaja za ovu godinu Vlada je u potpunosti izbrisala tri natječaja, odnosno:

• participativno upravljanje proračunskim procesima te praćenje postupaka javne nabave u suradnji lokalnih vlasti i organizacija civilnoga društva (40 milijuna kuna), iako je to jedna od poluga suzbijanja korupcije u javnom sektoru koju čak i prijedlog Strategije nacionalne sigurnosti prepoznaje kao jednu od značajnih prijetnji za gospodarstvo i društvo u cijelosti;
• borba protiv diskriminacije kao preduvjet za socijalno uključivanje najranjivijih skupina (7,6 milijuna kuna) te podrška uključivanju marginaliziranih skupina u zajednicu kroz kulturne aktivnosti i projekte (87,5 milijuna kuna), iako ti projekti doprinose smanjenju društvene nejednakosti, ali što ni ne čudi s obzirom na Vladu koja se okomila na Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije.

Za zaključiti je kako se Plenkovićevoj Vladi odgovara država u kojoj nekažnjeno prolaze oni koji diskriminiraju djecu s Downovim sindromom, u kojoj potpredsjednik Sabora govori o manjinama kao o građanima drugog reda, a građani danaonoćno dežuraju na plažama i u parkovima ne bi li ih obranili od sprege politike i krupnog kapitala, pa da Hrvatskoj ova sredstva ne trebaju. Plenkovićeva Vlada očito smatra kako je bolje te novce vratiti u briselsku kasu, da se raspodjele Irskoj, Njemačkoj i drugim državama, pa da deseci tisuća onih koji su napustili ovu zemlju imaju bolji život negdje drugdje.

A kad do rebalansa proračuna dođe, rupe će se, kao i do sada, vjerojatno krpati ili daljnjim nepromišljenim privatizacijama ili na rezanjem rashoda u mirovinskom i zdravstvenom sustavu. Kao i uvijek, nastradat će građani, najvjerojatnije oni koji imaju malo i ovise o socijalnoj skrbi ili mirovinama, jer takvih je najviše, pa se na njima i najviše isplati rezati.