Izjava za javnost povodom odluke Vrhovnog suda u slučaju Vicdan Ozerdem
21. studenog Vrhovni sud je povodom žalbe Vicdan Ozerdem u postupku izručenja preinačio prvostupanjsku
odluku i utvrdio da je njome povrijeđen kazneni zakon, te odbio izručenje Vicdan Ozerdem Turskoj. Nakon što je danas Županijski sud u Dubrovniku zaprimio odluku Vrhovnog suda, istražna sutkinja Županijskog suda u Dubrovniku donijela je odluku o ukidanju mjera opreza, što znači da gospođa Ozerdem nakon što dobije putovnicu i uruči joj se rješenje o ukidanju mjera opreza, može napustiti Republiku Hrvatsku i vratiti se svojoj obitelji u Mainz.
Vicdan Ozerdem je druga po redu turska aktivistkinja koja je tijekom 2012. godine uhićena na teritoriju RH na temelju tjeralice turskog Interpola, usprkos činjenici da od 2005. godine ima status izbjeglice u Njemačkoj.
Da podsjetimo, Vicdan Ozerdem je turska novinarka koja je tijekom devedesetih uhićena u Turskoj zbog sudjelovanja u demonstracijama protiv represije koju turska vlast vrši na slobodu govora, te je u Turskoj provela gotovo deset godina u zatvorima, tijekom čega je u više navrata bila brutalno premlaćivana i mučena, te podvrgavana vrlo teškim metodama mučenja poput elektrošokova i dugotrajne izolacije. 2005. godine Vicdan uspijeva dobiti azil u Njemačkoj gdje od tada živi zajedno sa suprugom i sedmogodišnjim sinom. Uhićena je 25. srpnja 2012. tijekom posjeta Hrvatskoj, zbog raspisane tjeralice turskog Interpola, na državnom prijelazu Metković, unatoč postojanju valjane putničke isprave za izbjeglice. 14. rujna 2012. Županijski sud u Dubrovniku, ne ulazeći u meritum, zaključio je kako nema zapreka za izručenje gospođe Ozerdem Turskoj nakon čega je podnesena žalba Vrhovnom sudu.
Vrhovni sud je preinačio prvostupanjsku presudu na način da je utvrdio da je prvostupanjski sud pogriješio u primjeni kaznenog zakona kada je ocijenio da ono što se Vicdan Ozerdem stavlja na teret u optužnici poslanoj od strane Turske kvalificira kao čl.187.st.1 i st.2. Kaznenog zakona što su opisi kaznenih djela udruživanja radi činjenja kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom gdje stavak 1. predstavlja kazneno djelo organiziranja grupe ljudi za počinjenje tog djela, a st.2. pripadnost grupi. Vrhovni sud je našao da iz optužnice ne proizlazi da je Vicdan organizirala grupu, već eventualno sudjelovala u njoj, pa se može podvesti samo pod čl.187.st.2. S obzirom da je to blaži oblik djela za koji je propisana manja kazna zatvora, time i zastara kaznenog progona nastupa brže. Tako je sud našao da je nastupila apsolutna zastara za to djelo i da u skladu sa čl.35.st.4 Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima mora odbiti izvršenje zbog toga što je ...“po domaćem zakonu nastupila zastara kaznenog gonjenja ili zastara izvršenja kazne prije nego što je strani državljanin pritvoren ili kao okrivljenik ispitan“.
Usprkos činjenici da se branitelj u žalbi pozivao na činjenicu statusa izbjeglice i utvrđenosti da je Vicdan bila žrtva mučenja, što bi u skladu sa Zakonom o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima trebalo predstavljati prepreku za izručenje zbog suprotnosti takvog čina sa pravnim poretkom RH, Sud se na taj dio žalbe nije osvrnuo u svojoj odluci.
