Palestina i povijesna nepravda: Što znači jedna godina genocida?
Tekst započinjemo naznačujući kako je problematično govoriti o obilježavanju godine dana eskalacije sukoba i genocida na području okupiranih palestinskih područja i države Izrael time na neki način legitimirajući viđenje da sukob počinje 7. listopada 2023. probijanjem Hamasa iz okupirane Gaze u teritorij Izraela i napadom na civile koji je uslijedio.
Sukob započinje prije prije gotovo 80 godina i prvotnog protjerivanja Palestinaca sa svoje zemlje u Nakbi 1948. godine te se nastavlja i intenzivira daljnjom okupacijom zemlje koja se manifestira u desetljećima micanja palestinskih populacija sa svoje zemlje i uništavanjem palestinskih naselja, prirode i zemlje od koje i s kojom žive, prisilnom koncentracijom sve većeg broja Palestinaca u urbanim naseljima, apartheidskim sustavom hijerarhijske podjele između dvaju naroda i paralelnim konstantnim naseljavanjem izraelskih useljenika na palestinsku zemlju, protivno svim međunarodnim standardima.
Etničko čišćenje u Palestini postupno raste i traje već dugo - a u posljednjih 12 mjeseci svjedočimo njegovoj eskalaciji u masovno ubijanje desetaka tisuća ljudi, na malom području i u vrlo kratkom vremenu. Većina žrtava su civili, uglavnom žene i djeca, i teško je to nazvati bilo čim drugim osim genocidom.
Genocid u Gazi prvi je kojem svjedočimo svakodnevno preko medija i naših mobilnih uređaja te nećemo moći tvrditi da nismo znali što se događa, kada u stvarnom vremenu možemo gledati uništenje čitavih blokova zgrada i generacija obitelji, u kojem se palestinska raskomadana tijela zajednički i bez odvajanja skupljaju na okup i u vrećama predaju onima koji su ostali. Gaza postaje lakmus test za sve naše vrijednosti. Gaza je i naše ogledalo i dokaz svog vrijednosnog sloma i licemjerja zapadne međunarodne zajednice koja iako propagira vrijednosti jednakosti i ljudskih prava, zapravo pokazuje kako je car gol, kako oni koji posjeduju vojno-političku moć mogu što god žele, te da su ljudska prava koncept koji postoji samo za neke. Slom je to i međunarodne zajednice čije su institucije nastale na kolonijalnim ostavštinama velikih sila, te na primjeru Palestine više nego ikada pokazuju kako funkcionalni mehanizmi dekolonizacije, tj. bavljenja modernim i još uvijek živim primjerima kolonijalnog nasilja nisu na listi njihovih prioriteta.
U isto vrijeme vidimo širenje ratne mašinerije i kolonijalno-ekspanzijskih pretenzija i na okolne zemlje trenutnom izraelskom invazijom na južni Libanon, kao i izraelskim bombardiranjem i Sirije i Jemena, te sveopćom eskalacijom sukoba s Iranom, koji već desetljećima dobiva etiketu jedne od zemalja osovine zla, iako se u trenutnom sukobu postavlja vrlo suzdržano i tek sada u većem opsegu, nažalost, reagira na izraelske provokacije.
Potrebno je osvijestiti i odgovornost Europske unije za situaciju u Palestini te prepoznati europski paradoks: dok Europa šalje humanitarnu pomoć Palestini, istovremeno opskrbljuje Izrael oružjem.
Protiv smo svakog militarizma, kolonijalizma, ekspanzije vojnih režima i eskalacije vojnog i svog drugog nasilja, te sve što možemo jest zavapiti za mirom, a pritom ne zatvarati oči pred neravnotežom moći u vojno-političkom smislu, niti pred islamofobnim pogledom kroz koji tzv. zapadni svijet promatra arapske i većinski muslimanske zemlje i populacije koje desetljećima dehumaniziramo, te nam zbog toga postaje prihvatljivo brojati njihove mrtve u desetcima tisuća.
Možemo i moramo usmjeriti svoj pogled i djelovanje na podizanje svijesti o korijenu sukoba: naseljeničko-okupacijskom režimu koji svoje korijene vuče u kolonijalnom sustavu vrijednosti kojega se jednom za svagda moramo osloboditi, te moramo pozivati na deokupaciju, dekolonizaciju i prestanak svih vrsta nasilja!
Svjedočimo globalnom pokretu transnacionalne solidarnosti ljudi diljem svijeta koji odbijaju agende svojih vlada i političara, odbijaju etikete anti-semita jer se protive genocidu i okupaciji te zajedno s njima pozivamo na slobodu i trajni mir svim narodima koji žive na prostoru današnje države Izrael i okupiranih palestinskih područja. Rješenja o tome kakav će taj mir i suživot izgledati moraju doći iz samih zajednica koje žive na tim prostorima, vodeći se principima sigurnosti, slobode i jednakopravnosti svih, te povezano s time prestankom svih vrsta strukturnog nasilja i nejednakosti.