Vukovar jasno pokazuje koliko je postignuti mir krhak i ne doživljava ga se pravednim. Radi se, zapravo o odsustvu rata bez istinskog mira. Povijest civilizacije i naše neposredno iskustvo govore da to znači da etnički sukob nije razriješen okončanjem rata već da tinja u vidu nepravednih, na temelju sile i dominacije održavanih odnosa. Zato bi se lako moglo dogoditi da u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti dođe do ponovne eskalacije nasilnog sukoba.

Zato se zalažemo da se u Hrvatskoj pokrene društveni dijalog o tome kakvu viziju zajedničke budućnosti želimo. Kao što su to učinile europske države nakon II svjetskog rata. Radi se o vrlo zahtjevnoj zadaći koja neće moći zaobići teme poput ovih koje mi držimo važnima: (1) protiv čega se vodio rat u Hrvatskoj? Mi se zalažemo za razdvajanje: obrana se vodila protiv velikosrpske ideje, politike i djelovanja, ali ne protiv srpskog naroda, niti protiv kulture srpskog naroda u Hrvatskoj. (2)    kako ostvariti siguran život u Vukovaru bez mržnje? Nas duboko brine rasprostranjen i duboko ukorijenjen stav koji primjećujemo da nama, Hrvatima nema mira dok su „oni“, Srbi među nama?

Koncept  mira i sigurnosti koji se  temelji na  iskorjenjivanju ili, ako to već nije moguće, na dominaciji ili asimilaciji  "neprijateljskog", svoje opravdanje nalazi u strahu da će se nastaviti ili ponoviti prethodna bolna iskustva nepravde, ugnjetavanja i nasilja.  No,  pogubnost takve logike je u tomu što nas baš ona uvlači u spiralu nasilja. Kao dokaz za ovu hipotezu može poslužiti  prosvjedni skup, koji je u subotu, 2. veljače održan u Vukovaru, a s kojega je u ime proživljenih stradanja poslana prijeteća poruka Vukovarcima i Vukovarkama srpske nacionalnosti. Potpisnici ovog pisma tek su nakon iscrpnog dijaloga o tim pitanjima došli do zajedničkog stajališta glede prijepora vezanog za uvođenje ćiriličnih natpisa u Vukovar.

Iz te perspektive, smatramo da prijeporu oko uvođenja ćiriličnih natpisa u Vukovar treba pristupiti kao prilici za unapređivanje međuetničkih odnosa, te pomjeriti težište rasprave s osporavanja zajamčenog prava na konsenzualno pitanje kako ostvariti ustavni zakon, a da se uzmu u obzir vrijednosti važne Hrvatima i Srbima Vukovaru radi obnove povjerenje među njegovim žiteljima.

Vukovarci su teško stradali u ratu. Grad je uz žestoku propagandu i podršku iz Srbije  napadnut sa svih strana topovima i tenkovima JNA i paravojnih srpskih formacija  te je posve razrušen. Mnogo je ljudi pretežno hrvatske nacionalnosti poginulo, za velikim se brojem još traga, počinjeni su teški zločini od kojih je tek dio procesuiran, a  posljedice pretrpljenog nasilja nisu još ni izbliza zaliječene. I stradanja srpskih civila ubijenih od ljeta do studenog 1991. još uvijek su bez sudskog epiloga. Vukovar je postao  kako simbolom stradanja, tako  i simbolom otpora Hrvatske velikosrpskoj agresiji.

I usprkos svemu tome, mirna integracija hrvatskog podunavlja je dala okvir i podršku normalizaciji života u regiji. Važno je znati da   u proteklih petnaest godina u Vukovaru nije bilo ozbiljnih međuetničkih incidenata. No, postignuta razina tolerancije (doslovno podnošenja) odvija se uz  nepisano pravilo da je bolje i sigurnije da svatko ostane u „svom dvorištu“. Vukovar je podijeljen.

Podijeljenost zajednice u Vukovaru prepoznaje se po zatvorenim krugovima komunikacije na svim razinama (odvojeni vrtići, odvojene škole, odvojena mjesta za izlazak i zabavu), po etničkom ključu pri zapošljavanju i po podijeljenom (razdjeljujućem) pamćenju zala. Ovo ne pomaže žrtvi da ozdravi, ne pomaže počiniteljima da prihvate odgovornosti, a time ni da se odijele od počinjenog zločina.  Istovremeno, podijeljeno sjećanje zala ovjekovječuje  sklonost takvog sjećanja da legitimira i motivira prošlo ili/i buduće nasilje. Ima, nažalost, političara koji „žive“ od podjele i razdjeljivanja. Kada se i postigne dogovor, ovaj se u javnosti percipira kao politička trgovina u „korist“ jedne grupacije. Mediji izvještavanju i opisuju život u Vukovaru uglavnom iz perspektive podijeljenosti. Tako se podijele perpetuiraju.

Pritisak vlastite grupe u podijeljenoj zajednici tako je velik da priječi ostvarenje građanskih prava i davanje jednake šanse svima, priječi suradnju, koči kreativnost i razvoj na osobnoj razini i na razini zajednice. A na Vukovarce se obrušavaju i ukrštaju silnice tih pritisaka iz cijele Hrvatske, pa i iz Srbije!

Izlazak ćirilice u javni prostor prelazi prag do sada postignute tolerancije među žiteljima Vukovara,  jer krši pravilo da svatko ima ostati u „svom dvorištu“, te tako razotkriva postojeći obrazac odnosa.

Na temelju rečenoga pribojavamo se da bi rješavanje nastalog prijepora administrativnim putem, bilo da se radi o uvođenju ili odgađanju uvođenja ćiriličnih natpisa, ozbiljno narušilo postojeću razinu tolerancije, a ujedno  bi  zacementirao postojeći segregacijski i dominacijski obrazac odnosa.

Iskoračiti iz tog obrasca, a time i otvoriti procese obnove povjerenja, moguće je stvaranjem  prostora za dijalog o konsenzualnom pitanju kako ga ranije predlažemo koji će služiti dogovoru o tome kako i kada uvesti ćirilične natpise u Vukovar.  Nas obvezuje Ustav i  uvažavanje prava koje je Ustavom Republike Hrvatske zajamčeno pripadnicima srpskog naroda u Hrvatskoj. Dijalog se treba baviti pitanjem kako realizirati to pravo na način da pridonese otvaranju međuetničke komunikacije te boljem međusobnom razumijevanju i uvažavanju.

Važno je da zadaću pokretanja  i stvaranja prilike za dijalog poduzmu  legitimni politički akteri; da se osigura stručnu pomoć oko planiranja i vođenja dijaloga, kako bi se stvorio siguran prostor za što širu participaciju građana na svim razinama te da budu dane garancije da će rezultati dijaloga i preporuke biti uzeti ozbiljno. Treba razmotriti pokretanje inicijative za osnivanje odbora  za obnovu povjerenja u Vukovaru, ne zato da se obnova povjerenja strpa u okvire institucije, već da se proglasi političkim i društvenim ciljem na kojem će institucije surađivati s različitim građanskim inicijativama i podržavati suradnju među njima.

Smatramo da nadležne institucije trebaju preuzeti odgovornost za stvaranje prilika koje Vukovarcima omogućuju  uključivanje u proces konstruktivne komunikacije, a - ujedno - zaštititi ih od toga da se na njihovim leđima ponovo lome raznorazni politički, politikantski i ini interesi.

Ovom izjavom pozivamo na konstruktivan dijalog  povodom uvođenja ćirilice.  

Ovo je prilika da se odmah pokrene široke rasprava, u okviru koje bi se proradila prošlost, prevladali postojeći stereotipi i osvijestio značaj zajedništva za opstanak i prosperitet i budućnost Vukovara i cijele Hrvatske.