Osim što u cijelom Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne nalazimo takav uvjet, ovakva interpretacija u suprotnosti je s dosadašnjim relevantnim tumačenjima i dokumentima, a i sa samom praksom. Naime, većina osoba kojima zaista treba zaštita i koje udovoljavaju kriterijima propisanim u Konvenciji i zakonima, nije i ne može biti u mogućnosti ispunjavati ovaj uvjet. To mogu potvrditi i donositelji odluka u postupcima traženja azila, ako ih se pita koliko je ljudi koji u Hrvatskoj traže zaštitu ili su ju ovdje dobili, na teritorij Republike Hrvatske uspjelo ući na zakonit način. Pa i sam Sud pravde u Luksemburgu je nedavno rekao kako ulasci za vrijeme tzv. izbjegličke krize nisu bili zakoniti. Ministre, treba li milijunu Sirijaca, Afganistanaca i drugih oduzeti status tražitelja zaštite ili izbjeglički status?

 

Konvencija o statusu izbjeglica (čl. 31) te Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (čl. 8.) kao dva osnovna dokumenta čak propisuju nekažnjavanje u slučajevima nezakonitog prelaska granice ukoliko osoba nakon toga potraži zaštitu. Osim toga, tijekom postupka traženja azila utvrđuje se zadovoljava li osoba uvjete za dobivanje azila i takav postupak ne ovisi niti može ovisiti o načinu na koji osoba uđe u zemlju. Ono što također ne smijemo zanemariti je širi kontekst i realna te pravna nemogućnost legalnog putovanja do i na teritorij Europske unije.

Također, Opća deklaracija o ljudskim pravima (čl. 14), Ustav RH (čl. 33) propisuju pravo da se pred progonom ima pravo tražiti utočište u drugim zemljama. Naravno, postoji pravo da se zaštita traži, ali ne i da se dobije u svakom slučaju. U Hrvatskoj se danas vraćamo na temeljne postavke - omogućavanje pristupa teritoriju i sustavu azila.

 

S obzirom na to da još uvijek očekujemo ministrov odgovor na pitanje je li mladić koji je držeći se za podvožje autobusa došao u Hrvatsku i koji je vraćen u Srbiju, informiran o svojim pravima o traženju međunarodne zaštite, podsjećamo ministra na zaključak Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA), koja se poziva na očitovanje  Europskog suda za ljudska prava, a koje kaže:“činjenica što osobe nisu zatražile azil ili opisale rizik s kojim se suočavaju zbog nepostojanja sustava azila u određenoj državi ne izuzima državu od izvršavanja svojih obveza prema članku 3. Europske konvencije o ljudskim pravima”.

 

 

Zbog toga Centar za mirovne studije od ministra Božinovića još uvijek traži odgovor na pitanje je li mladić bio upoznat s mogućnošću traženja azila, kao i poznavanje azilnog prava, odnosno osnovnih zakona i konvencija s obzirom na funkciju koju obnaša, te njihovo provođenje. Onemogućavanje traženja azila je igranje sa životima ljudi!

 

Foto:MUP