[Svjetski dan migranata] Još jedna godina bez poštivanja temeljnih prava migranata u Hrvatskoj
Prošlo je preko šest godina otkako su zabilježena prva nezakonita i nasilna protjerivanja na našim granicama i pet godina od pogibije malene Madine Hussiny na pruzi nakon što je s obitelji nezakonito protjerana iz Hrvatske. Prošlo je više od godinu dana otkako je istraživački tim Lighthouse Reportsa objavio snimke policijskog premlaćivanja izbjeglica na granicama, otkako je Europski sud za ljudska prava presudio protiv Hrvatske, u korist kolektivno protjerane obitelji Hussiny, te otkako je objavljen izvještaj Odbora za sprječavanje mučenja Vijeća Europe koji je dokazao da Hrvatska sustavno krši prava izbjeglica koristeći metode mučenja kojih nisu pošteđena niti djeca, a čiju je objavu naša Vlada punih godinu dana stopirala.
Dočekali smo tako još jedan prosinac, još jedan Svjetski dan migranata, bez poštivanja temeljnih prava migranata na teritoriju Republike Hrvatske.
Iako u nešto manjem intenzitetu, nezakonita protjerivanja i nasilje i dalje su sveprisutni na hrvatskim granicama, učinkovita istraga u Madininu smrt, kao ni u brojne druge slučajeve, nije provedena, odgovorni još uvijek nisu smijenjeni ni sankcionirani, niti počinitelji kažnjeni. Čak ni nakon što su Centar za mirovne studije i Kuća ljudskih prava dostavile prijedloge mjera za provedbu presude u slučaju obitelji Hussiny, Hrvatska je već dvaput propustila dostaviti akcijski plan koji bi pokazao da Hrvatska razumije ozbiljnost i sustavnost problema koji ima na granicama, a kamoli da prihvaća odgovornost i posjeduje političku volju za provedbu učinkovite istrage, sankcioniranje odgovornih i počinitelja te zaustavljanje sustavnih nezakonitih i nasilnih praksi na hrvatskim granicama. Bez obzira na sve navedeno, institucije EU-a Hrvatskoj su dale sva zelena svjetla za Schengen, čime su dokazale da su temeljne vrijednosti i prava EU-a tek mrtvo slovo na papiru.
Ove godine, uz barem 3200 nezakonito protjeranih osoba iz Hrvatske, primjećujemo i više zakonitih, iako ne uvijek humanih, postupanja koja su dovela do povećanja broja tražitelja azila, kao i osoba koje prolaze kroz RH te smanjenje vidljivosti nasilja i nezakonitih protjerivanja na granicama. Posljednjih mjeseci primjećujemo da velik broj ljudi kojima su izručena rješenja o povratku boravi na javnim površinama, noći u nesigurnim zgradama, uz izostanak adekvatnog odgovora nadležnih institucija. Čak i šatori koje su lokalne vlasti postavile nakon mjeseci inzistiranja aktivista, služe tek kao privremeno rješenje za topli obrok, vodu, tuš i malo grijanja, prije ponovnog noćenja u nesigurnosti i hladnoći. MUP već sada najavljuje kako potrebe za šatorima nakon prvog siječnja neće biti.
Što nas potom čeka? Hoće li Hrvatska u Schengenu u 2023. nastaviti nezakonito i nasilno postupati prema ljudima? Hoćemo li i dalje svjedočiti sustavnom rasizmu i dokidanju prava izbjeglica i drugih migranata, posebice onih koji dolaze iz Afrike ili Azije?
Ili će hrvatske vlasti konačno početi poštivati temeljna prava, omogućiti učinkovit nadzor granica, provesti učinkovite istrage te ponuditi regularne i sigurne puteve za migriranje?
Projekt PRAVA U PRAKSI – Participacijom i suradnjom do kvalitetnih politika zaštite socio-ekonomskih prava je podržan s 149.173,58 € financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova.
