Od 29. studenog do 2. prosinca više od tisuću predstavnika_ca iz više od stotinu zemalja, iz lokalnih pokreta, zagovaračkih, ljudskopravaških i razvojnih organizacija, feminističkih pokreta, sindikata i drugih organizacija civilnog društva, sastalo se u Santiagu, Čile, i online, kako bi raspravljali o ključnoj ulozi javnih službi za našu budućnost.

Nalazimo se na prekretnici. Vrijeme je kada se svijet suočava s nizom kriza, od ekološke krize do gladi i produbljivanja nejednakosti, sve većih oružanih sukoba, pandemija, sve većeg ekstremizma i povećanja inflacije, a zajednički odgovor na te krize je trenutno u nastajanju. Gradi se veliki pokret i pojavljuju se konkretna rješenja kako bi se suprotstavili dominantnoj paradigmi rasta, privatizacije i komodifikacije.

Stotine organizacija koje se bave socio-ekonomskom pravdom i javnim uslugama, od obrazovanja i zdravstvenih usluga, skrbi, energije, hrane, stanovanja, vode, prijevoza i socijalne zaštite, okupile su se kako bi se uhvatile u koštac sa štetnim učincima komercijalizacije javnih usluga, povratili demokratsku javnu kontrolu i ponovno osmislili istinsko ravnopravnu ekonomiju usmjerenu na ljudska prava i koja služi ljudima i planeti. Kao temelj poštenog i pravednog društva tražimo univerzalni pristup kvalitetnim, rodno-transformativnim i pravednim javnim uslugama.

Zajednički politički okvir kolonijalnosti pomaže nam prepoznati strukture i stavove koji su povijesno izgrađeni i nastavljaju poticati ekonomsku nejednakost, nepravdu i mjere štednje, a zbog kojih su javne službe desetljećima kronično nedovoljno financirane. Neoliberalna ekonomija, napuhana trenutnim obrascem hiperglobalizacije, definirana je perpetuiranjem ekstrakcije, kontrole, ovisnosti, podjarmljivanja, patrijarhata i trenutne globalne podjele rada, nerazmjerno utječući na globalni Jug.

Komercijalizacija i privatizacija javnih usluga i komodifikacija svih aspekata života potaknuli su sve veće nejednakosti i ukorijenjene razlike u snazi, dajući prednost profitu i korupciji nad pravima ljudi te ekološkom i društvenom dobrobiti. To negativno utječe na radnike, korisnike usluga i zajednice, a troškovi i štete nerazmjerno padaju na one koji su u prošlosti iskorištavani.

Devalvacija socijalnog statusa radnika_ca u javnim službama, pogoršanje njihovih radnih uvjeta i napadi na sindikate neka su od najzabrinjavajućih regresija našeg vremena i prijetnja našem kolektivnom prostoru. Ta regresija je duboko povezana s patrijarhalnom organizacijom društva u kojem su žene kao radnice i skrbnice podcijenjene, a koje apsorbiraju socijalne i ekonomske šokove. Prve su pogođene rezovima u javnom sektoru, gubitkom pristupa uslugama i prilikama za dostojanstven rad te sve većim opterećenjem neplaćenog rada na skrbi.

Mjere štednje u proračunima za javni sektor i smanjenja plaća potaknuti su ideološkim načinom razmišljanja ukorijenjeni u Međunarodnom monetarnom fondu i mnogim ministarstvima financija koja služe interesima korporacija nad ljudima, a perpetuiraju ovisnosti i neodržive dugove. Nepravedna porezna pravila na nacionalnoj i međunarodnoj razini omogućuju velike nejednakosti u prikupljanju i koncentraciji prihoda, bogatstva i moći unutar i među zemljama. Financiranjem širokog raspona javnih akcija i odluka, dioničarima se povjerava ovlast i potkopava demokracija.

Ovo okupljanje u Čileu uslijedilo je nakon godina sve veće mobilizacije diljem svijeta. Nadovezuje se na međunarodnu konferenciju 2019. u Amsterdamu i knjige koje je rezultirala iz konferencije, Budućnost je javna: Prema demokratskom vlasništvu javnih službi, kao i niza događanja koja su okupila tisuće ljudi online te donošenja Globalnog manifesta za javne usluge i povezanog Manifesta o ponovnoj uspostavi društvene organizacije skrbi u 2021. godini.

Naša budućnost je javna

Obavezujemo se da ćemo nastaviti graditi transverzalni pokret za budućnost koja je javna. To je budućnost u kojoj su nam naša prava zajamčena i to ne zbog naše sposobnosti plaćanja ili na temelju toga ostvaruje li sustav profit, nego na temelju toga omogućuje li nam sustav da dobro živimo zajedno u miru i jednakosti: naš buen vivir (dobar život).

Budućnost koja je javna je ona u kojoj ni žene, ni autohtoni narodi, ni osobe s invaliditetom, ni radnička klasa ni migranti, niti racijalizirane, etničke ili seksualne manjine, ne snose nepravedan i nejednak teret u našim društvima. To je budućnost u kojoj se nastavak kolonijalizma prekida znatnim odštetama, otkazivanjem dugova i potpunom revizijom našeg globalnog ekonomskog sustava, među ostalim smanjenjem uporabe materijala i energije u bogatim gospodarstvima.

Pitanje nad vlasništvom naših resursa i naših usluga je temeljno pitanje. Javna budućnost znači osigurati da sve bitno za dostojanstven život bude izvan privatne kontrole i pod dekolonijaliziranim oblicima kolektivnog, transparentnog i demokratskog nadzora. U nekim kontekstima to znači odlučne lokalne, regionalne i/ili nacionalne intervencije države. U drugim kontekstima to znači jačanje organizacija civilnog društva, uključujući sindikate, te širenje prostora samouprave, zajedničkih poduzeća te kolektivnog i zajedničkog nadzora nad resursima. Cijenimo javno-javna ili javno-civilna partnerstva, ali odupiremo se javno-privatnim partnerstvima koja služe samo za izvlačenje javnih sredstava u privatne interese.

Budućnost koja je javna znači i stvaranje uvjeta za omogućavanje alternativnih proizvodnih sustava, uključujući određivanje prioriteta agroekologije kao ključne sastavnice suvereniteta nad hranom. U tu svrhu moramo preuzeti kontrolu nad procesima donošenja odluka i institucijama iz sadašnjih oblika korporativnog zarobljavanja (engl. corporate caputre) kako bismo mogli odlučiti za koga i kako osiguravamo, upravljamo i kolektivno osiguravamo naše resurse i javne usluge.

Javna budućnost neće biti moguća bez poduzimanja odvažnih zajedničkih nacionalnih mjera za ambiciozne fiskalne i ekonomske reforme koje su rodno-transformativne i progresivne kako bi se znatno proširilo financiranje univerzalnih javnih usluga. Te reforme moraju se nadopuniti velikim promjenama u međunarodnoj strukturi javnih financija, uključujući promjene u poreznom, dužničkom i trgovinskom upravljanju. Moramo iskoristiti zamah ostvaren nedavnim uspjesima afričkih i drugih zemalja globalnog Juga u stvaranju međuvladinog okvira UN-a za poreze i 4. Konferencije o financiranju razvoja.

Demokratizacija ekonomskog upravljanja prema doista multilateralnim procesima ključna je za reorganizaciju moći dominantnih neoliberalnih organizacija i preusmjeravanje nacionalnih i međunarodnih financijskih institucija od rasnih, patrijarhalnih i kolonijalnih obrazaca kapitalizma i prema socioekonomskoj pravdi, ekološkoj održivosti, ljudskim pravima i javnim službama. Jednako je važno utjerati klimatske i ekološke dugove na globalnom Sjeveru, ubrzati smanjenje upotrebe energije i materijalnih resursa u bogatim gospodarstvima, tražiti odgovornost velikih onečišćivača za povrede višestrukih generacija, ubrzati postupno ukidanje fosilnih goriva i dati prednost promjeni financijskog sustava.

Budućnost koja je javna prepoznaje hitnu potrebu za međunarodnom solidarnošću i globalno sustavnim, ali kontekstualno diferenciranim rješenjima. To je ključan element pravedne, feminističke i dekolonijalne tranzicije, koja u središte stavlja korisnike_ce javnih usluga i radnike_ce, a omogućit će nam ponovnu izgradnju održivog društvenog ugovora za 21. stoljeće.

Djelovat ćemo

Udružit ćemo snage među sektorima, regijama i pokretima kako bismo oblikovali i provodili zajedničke strategije i nove saveze za zajedničke prijedloge pravedne, feminističke i dekolonizirajuće tranzicije u kontekstu klimatskih i ekoloških kriza. Radit ćemo na preobrazbi naših sustava, vrednovanju ljudskih prava i ekološke održivosti nad rastom BDP-a i usko definiranim ekonomskim dobicima.

U solidarnosti s lokalnim skupinama diljem svijeta, uključujući autohtone narode, mlade, starije osobe i osobe s invaliditetom, mi ćemo:

• Raditi transverzalno i solidarno među sektorima i pokretima, izgrađivati našu kolektivnu analizu i međusobno podupirati rad i zahtjeve, udružujući snage za kolektivne borbe.
• Pozivati jedni druge na sastanke na razini sektora, razmjenjivati dobre prakse i razvijati kolektivne programe i zahtjeve.
• Izvještavati u okviru naših organizacija, mreža i sektora te nastaviti jačati i širiti angažman naših sektora kao stupova šireg kretanja k cilju.
• Raditi zajedno na jačanju institucionalnih i pravnih okvira ljudskih prava za zaštitu javnih službi.
• Mobilizirati pojedince_ke i kolektive za proces organizacijske, intersekcijske samorefleksije, transformacije i djelovanja.
• Raditi na uspostavi kolektivnog virtualnog prostora “Naša budućnost je javna” za razmjenu iskustava i političkih taktika.
• Nastaviti izražavati zahtjeve za donositelje politika u svim javnim službama, politikama i ulaganjima koji bi mogli biti u obliku obećanja o javnim uslugama za općine i nacionalne vlade.
• Surađivati s lokalnim i nacionalnim te međunarodnim tijelima kako bi se podržali alternativni, pravedniji modeli upravljanja.
• Konzultirati se o obliku, području primjene i usmjerenosti koje bi neovisno povjerenstvo za javne usluge moglo poduzeti i raditi zajedno na njegovoj izgradnji.
• Organizirati redovite sastanke kako bi ojačali skupine i pokrete koji rade na našoj javnoj budućnosti i razmotriti dodatnu globalnu konferenciju u sljedeće tri godine.

 

Cijelu inicijativu pratite ovdje: Our Future is Public.