Kao reakciju na poskupljenja, Vlada Republike Hrvatske donijela je Paket mjera za ublažavanje porasta cijena kojim želi amortizirati poskupljenja i inflaciju na građane, posebice one marginalizirane i time posebno ugrožene društvene skupine. Iako je pohvalno da je Vlada ovim paketom pokazala volju za donošenje socijalno osjetljivih politika, mjere tog paketa možemo opisati kao vatrogasne. Uz to, izostavljene su određene ugrožene društvene skupine poput radnica i radnika koji rade za minimalnu plaću ili nešto više od nje, najmoprimci bez vlastite nekretnine, osobe sa zdravstvenim teškoćama i njihove obitelji, samohrani roditelji ili ovršene osobe.

Kako bismo zajedno s drugim organizacijama civilnog društva koje rade na unapređenju socijalnih i ekonomskih ljudskih prava i/ili s marginaliziranim društvenim skupinama doprinijeli što kvalitetnijim, pravednijim i obuhvatnim mjerama za ublažavanje posljedica porasta cijena, a posebno po marginalizirane društvene skupine, Vladi Republike Hrvatske te Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike uputile smo dopis s molbom za sastanak u kojem bismo iznjele i obrazložile naše prijedloge. Za sad još nismo dobile odgovor, ali ćemo i dalje biti na raspolaganju za sastanak kako bismo pridonijele boljoj zaštiti posebno ugroženih društvenih skupina i njihovih ljudskih prava.

Svakako, ovakva poskupljenja u trenutnoj ekonomskoj i geopolitičkoj situaciji predstavljaju neočekivan izazov i teret na sve nas, zbog čega je donošenje izvanrednog paketa postalo nužno. No, aktualna situacija također služi kao pokazatelj posljedica nepoštivanja i nerealizacije garantiranih socijalnih i ekonomskih ljudskih prava. Već niz godina kao civilno društvo upozoravamo kako su ona na niskim granama. Primjera radi, adekvatni uvjeti rada, a što uključuje i dostojanstvenu plaću te adekvatne standarde života, primjerice pravo na stanovanje za sve, kvalitetno zdravstvo ili dostatnu mirovinu i dalje se čine kao nedostižna utopija ili nešto što kao pojedinke ili pojedinci trebamo postići i ostvariti isključivo same, a ne nešto što je obveza države. Takva individualizacija odgovornosti za vlastito blagostanje i blagostanje naših obitelji ne samo da krši principe socijalne države kao što je Hrvatska, već posebice ugrožava one među nama koji zbog svog socio-ekonomskog porijekla, zdravstvenog stanja, društvenog položaja, boje kože, etničke pripadnosti i sličnih okolnosti nisu u stanju samostalno si osigurati egzistenciju. Budući da socijalna i ekonomska prava stoje u Ustavu Republike Hrvatske, ali i u UN-ovom Međunarodnom paktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, bitno je naglasiti da ta prava nisu niti privilegija ni nedostižna utopija. To su ljudska prava za koje je država preuzela odgovornost i obvezu za njihovu (progresivnu) realizaciju. Po pitanju realizacije tih prava kroz donošenje odgovarajućih javnih politika ne događa se ništa odnosno i postojeće akcije ostavljaju naše sugrađanke i sugrađane daleko ispod granice siromaštva. Stoga napominjemo da se ovdje ne radi samo o nezainteresiranosti ili nemaru, već o kršenju naših kolektivnih ustavnih i ljudskih prava.

U situaciji neizvjesnih poskupljenja, inflacije i skorog uvođenja eura od kojeg se očekuje dodatni pritisak na financijsku situaciju stanovništva, apeliramo na Vladu Republike Hrvatske da se uhvati u koštac s ovim problemima, odnosno uvede politike koje bi omogućile da socijalna i ekonomska ljudska prava napokon postanu naša realnost. 

Jer, socijalna i ekonomska ljudska prava nisu privilegija te je njihova zaštita obveza i dužnost države. 

Projekt PRAVA U PRAKSI - Participacijom i suradnjom do kvalitetnih politika zaštite socio-ekonomskih prava je podržan s 149.173,58 € financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova.