Podsjetimo, Reihl-Kir se 1. srpnja 1991. uputio na pregovore s pobunjenim Srbima. Vjerujući u mirotvorstvo i hodajući nenaoružan po osječkom kraju, kojim je u to vrijeme već harala ratna stihija, Reihl-Kir je u nekoliko navrata uspijevao primiriti svoje sugrađane s obje strane, hrvatske i srpske. Njegovi potezi uskoro su prepoznati kao prijetnja nadolazećem ratu pa se njegov odlazak u Tenju idealno uklopio u zlonamjerni scenarij onih koji su taj isti rat priželjkivali. Na ulazu u ovo selu, u kojem se nalazio punkt hrvatske policije, rafalnom paljbom izrešetan je automobil kojim su se na pregovore dovezli Reihl-Kir, Goran Zobundžija, potpredsjednik osječkog Gradskog vijeća, Milan Knežević, gradski vijećnik i Mirko Tubić, predsjednik Mjesne zajednica Tenja.

Kako u jeku militarizacije društva sjećanje na ovoga mirotvorca ne bi ostalo zaboravljeno, udruge civilnog društva (Centar za mirovne studije, Srpsko narodno vijeće, Documenta, Inicijativa mladih za ljudska prava i Antifašistička liga Republike Hrvatske) drugu godinu za redom su na mjestu njegove pogibije organizirale komemorativni skup. Ovu godinu je kasnije toga dana u Osijeku održana i akademija u njegovu čast.

"Iznimno se važno sjećati Josipa Reihl-Kira jer je nenasiljem želio stati na kraj početcima ratnih zbivanja u Hrvatskoj. To je posebno važno činiti u trenutcima kada se sve manje sjećamo onih koji su vjerovali u moć dijaloga. Danas se državne institucije primarno sjećaju rata tako da pobjede obilježavaju vojnim paradama, odnosno kroz militarizaciju društva. Zanimljivo je da je danas i druga obljetnica od ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Voljeli bi da u tu zajednicu unesemo sjećanje na Reihl-Kira kako bi drugim zemljama pokazali da postoji alternativa ratu", kazao je Gordan Bosanac iz Centra za mirovne studije na mjestu ubojstva načelnika osječke policije te dodao kako se nada da će se njegovo ime uskoro naći i u hrvatskim udžbenicima.

Joco Glavaš iz Inicijative mladih za ljudska prava izrazio je žaljenje što se na komemoraciji nije okupilo više ljudi. "Smatram da je izrazito potrebno da mi mladi istupamo kada već pripadnike starijih generacija, koji bi trebali govoriti o ovim temama, rijetko kada možemo čuti. Žao mi je što predstavnici države ne pokazuje iako simboličan odnos prema ovom mirotvorcu kojem su jedino oružje bile riječi", istaknuo je Glavaš.

Komemoraciji su prisustvovali i članovi Reihl-Kirove obitelji, kći Barbara i supruga Jadranka, koja se svih ovih godina bori da se nakon izvršitelja pravdi privedu i naručitelji ovog ubojstva . Podsjetimo, za Antunom Gudeljom, izvršiteljem ubojstva, tjeralica je raspisana tek 1993., a nakon niza političko-pravosudnih peripetija, ovom hrvatskom policajcu je, i to zahvaljujući upornosti udovice, u maju 2009. izrečena kazna od 20 godina zatvora.

"Budući da sam nepopravljiva idealistkinja, moja bol je nakon 24 godine od ubojstva još i veća. Riječ je o organiziranom ubojstvu pa se i dalje nadam da će nalogodavci, koji se danas kite političkim privilegijama, biti privedeni pred lice pravde. Iskreno, ne vjerujem da će se to ikada dogoditi, ali voljela bih da me pravna država, u koju sam se razočarala i kojoj ne vjerujem, demantira", kazala je Jadranka Reihl-Kir.

Akademija za Josipa Reihla-Kira kasnije toga dana održana je u prostorijama Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku i to, znakovito, u dvorani koja nosi ime J. J. Strossmayera. U ovoj je dvorani prije dvadesetak godina prvi put vođen dijalog između zaraćenih Hrvata i Srba. Kako je podsjetio profesor Peter Kuzmič, tu je prije nekoliko godina održana i izložba ‘Tko je tebi Reihl-Kir’.

"Ovog heroja mirotvorstva i apostola pomirenja važno se sjećati i u aktualno vrijeme u kojem dolazi do opasne simbiozne nacionalnog i religijskog, odnosno antiintelektualnih i antidemokratskih nastojanja", kazao je Kuzmič.

Okupljene je uz Milana Baričevića, načelnika PU Osječko-baranjske, pozdravio i osječki gradonačelnik Ivica Vrkić. "Nekoliko dana uoči ubojstva razgovarao sam s Kirom o tadašnjoj situaciji. Na njegovom licu sam vidio zabrinutost i da želi učini sve kako bi ugasio vatru prije nego što se ona plane. Uvijek sam ga se sjećao tokom mirne reintegracije i bilo mi je žao što zajedničkim snagama nismo mogli raditi na tom procesu jer znam da bih mogao naučiti jako puno od njega", rekao je Vrkić i dodao da se Grad Osijek želi uključiti u obilježavanje godišnjice smrti ovoga mirotvorca. Organizatori su se po pitanju prostora za organizaciju akademije već ove godine obratili gradskim vlastima, no nakon početnih obećanja došlo je do prekida u komunikaciji.

Gordan Bosanac iz CMS-a je na akademiji, koju je moderirala Borka Pavićević iz Centra za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda, istaknuo kako Hrvatska još uvijek nije prepoznala antiratni pokret kao dio suvereniteta i identiteta.

"Dio građana i građanki se srami mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja i stalno će se spočitavati da do tog procesa ne bi ni došlo da prije njega nije uslijedila vojna akcija Oluja. Voljeli bi da mlade generacije uče o Reihl-Kiru i da na taj način djeci pružimo priliku da vide kako postoje ljudi koji u ratu postupaju na različite način", kazao je Bosanac i dodao da u gradu, u kojem postoji spomenik crvenom fići na kojeg nasrće tenk, mora biti mjesta i za sjećanje na ubijenog načelnika policije.

Svoje suradnje s Reihl-Kirom prisjetio se i novinar Miloš Vasić. Kako je kazao, surađivali su na praktičnom planu, odnosno u prvim danima rata razmjenjivali su informacije koje su mogle voditi do njegovog sprječavanja.

"U jednom od razgovora kojeg smo vodili kazao mi je kako je počeo voditi ‘presjek lica’ Branimira Glavaša. Čitao mi je izvještaje operativaca sa terena koje su Glavaševi ljudi maltretirali i povremeno razoružavali. Posljednji put čuli smo se telefonom u noći s 30. lipnja na 1. srpnja. Kazao mi je da je u Tenji eskalirao problem kojeg želi umiriti. Zvati tog čovjeka mirotvorcem je donekle apstraktno. On je bio policajac koji je odlično obavljao svoj posao, a to je značilo da štiti javni red i mir", rekao je Vasić.

Djelovanja Josipa Reihl-Kira prisjetio se i Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava i Antifašističke lige RH.

"Krajem lipnja 1991. U Osijeku smo ispred Demokratskog opozicijskog foruma organizirali tribinu, nakon koje nam je Jaroslav Pecnik, danas potpredsjednik Hrvatskih laburista, pokazao jednog čovjeka ‘koji je u smrtnoj zavadi s Kirom’. Bio je to Branimir Glavaš. Te napomene sjetio sam se čim sam saznao za ubojstvo", kazao je Pusić i dodao kako nije istina da se rat koji se vodio od 1991. do 1995. nije mogao spriječiti.

"Na jednoj i drugoj strani je bilo onih koji su htjeli da se prethodni rat dogodi. Oni pojedinci, kakav je bio Josip Reihl-Kir, tada su smatrani nepouzdanima, odnosno, na njih se nije moglo osloniti u procesu ‘nacionalnog opstanka’. U sljedećem koraku označilo ih se kao neprijatelje, a dobro znamo kako se s takvima postupa. Nažalost, takvim procesima svjedočimo i danas", istaknuo je Pusić i dodao da se djelovanje za koje nas je Reihl-Kir zadužio uklapa u moderno shvaćanje antifašizma.

Na akademiji su nastupile i osječka književnica Ivana Šojat Kuči i umjetnica Anita Schmidt, a u publici su bili i publicist Davor Špišić te novinari Drago Pilsel i Goran Flauder. Kako je zaključio Flauder, slab odaziv na ovakav događaj dokaz je da se Osijek još uvijek nije spreman suočiti sa svojom recentnom poviješću.

Fotogaleriju s komemoracije i svečane akademije pogledajte ovdje.

Autorica teksta: Tamara Opačić