Ovdje možete potpisati peticiju!

Priopćenje inicijative Zaustavimo TTIP prenosimo u cijelosti:

Deklarativna svrha TTIP i CETA sporazuma jest povećati trgovinsku razmjenu snižavanjem ili potpunim uklanjanjem carina što bi navodno trebalo rezultirati novim gospodarskim zamahom, otvaranjem novih radnih mjesta i slično. No kritičari sporazuma upozoravaju kako je njegov stvarni cilj uklanjanje preostalih prepreka trgovini harmoniziranjem zakonodavstva, pri čemu će najvjerojatnije doći do deregulacije i snižavanja standarda na pet područja od ključne važnosti: hrana i poljoprivreda, zaštita okoliša, radno zakonodavstvo, financijska regulacija i zaštita podataka.

Jedan od najopasnijih elemenata ovih trgovinskih sporazuma je tzv. „rješavanje sporova između investitora i država“ (eng. investor-state dispute settlement - ISDS). ISDS je česta sastavnica međunarodnih investicijskih sporazuma koja stranim investitorima omogućava da zaobilaženjem nacionalnih pravnih sustava, putem međunarodnog suda zatraže financijsku kompenzaciju od vlade neke države ukoliko procijene da bi njihovi profiti i potencijali za investiranje mogli biti ugroženi izmjenama zakona i/ili politika u dotičnoj državi. Ovi privatni tribunali sastoje se od tri komercijalna odvjetnika koji odluke donose iza zatvorenih vrata.

Ukoliko država izgubi ISDS parnicu ili se uspije nagoditi, vlade mogu biti prisiljene platiti troškove postupka javnim novcem. Drugim riječima, ISDS mehanizam efektivno omogućava stranim investitorima da rizik investiranja prebace na čitavo društvo, tj. porezne obveznike. Čak i ukoliko tužba bude odbačena ili presuda bude „u korist države“, tribunal može podijeliti sudske troškove između dviju strana.

Novo istraživanje mreže Friends of the Earth Europe (FoEE) otkriva kako su europski porezni obveznici, zbog ISDS-a u već postojećim međunarodnim trgovinskim sporazumima, privatnim investitorima do sada isplatili barem 3,5 milijarde eura. Ovaj će mehanizam sigurno biti još češće korišten ukoliko trgovinski sporazumi EU s Kanadom (CETA) i SAD-om (TTIP), koji su trenutno u fazi pregovora, budu potpisani u postojećem obliku.   

Istraživanjem FoEE obuhvaćeno je 127 ISDS slučajeva povezanih s bilateralnim ugovorima o investiranju. S obzirom na tajnovitu prirodu arbitražnog postupka, podaci o iznosima koje su korporacije zatražile ili koji su im dodijeljeni, nisu dostupni u velikom broju slučajeva te prezentirani brojevi najvjerojatnije predstavljaju samo vrh sante leda.

Ključni pronalasci istraživanja su:

• prema dostupnim podacima, od 1994. godine protiv 20 država članica EU pokrenuto je 127 ISDS postupaka
• detalji o iznosima odšteta koje su strani investitori zatražili bili su javno dostupni za samo 62 od 127 slučajeva (48 posto), u ukupnom iznosu od gotovo 30 milijardi eura
• podaci o ukupnom iznosu dodijeljenom stranim investitorima (zajedno s kamatama, troškovima arbitraže i ostalim troškovima), uključujući i jedini javno dostupan podatak o isplaćenim sredstvima u slučaju nagodbe, bili su dostupni u 14 od 127 slučajeva (11 posto) te su iznosili 3,5 milijardi eura
• 76 posto poznatih slučajeva (97 od 127) pokrenuto je protiv novih članica koje su Uniji pristupile između 2004. i 2007. godine
• 59 posto slučajeva (75 od 127) odnose se na okolišno zakonodavstvo
• podaci o završenim parnicama čiji su ishodi javno obznanjeni pokazuju kako su investitori ostvarili potpunu ili djelomičnu pobjedu u 44 posto slučajeva
• premda postizanje nagodbe može imati pozitivan prizvuk zbog toga što obje strane postižu dogovor kojim se okončava spor, bez pobjednika i poraženog, ono svejedno može biti vrlo skupo za porezne obveznike (i do dvije milijarde eura, koliko je Poljska isplatila nizozemskom osiguravajućem društvu Eureko 2005. godine)

Stručno recenziranu bazu podataka o 127 slučajeva ISDS procesa, možete pronaći ovdje.