Iako je govor mržnje – odnosno javno poticanje na nasilje i mržnju – zabranjen člankom 325. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19) i nekim drugim propisima, a neke forme diskriminatornog govora zabranjene su Zakonom o suzbijanju diskriminacije, Zakonom o elektroničkim medijima, kao i nizom međunarodnih ugovora o zaštiti ljudskih prava koje je Republika Hrvatska potpisala i ratificirala, zamjetno je da se takav govor nedovoljno uklanja i često ostaje u javnom prostoru. Uz govor mržnje i diskriminatoran govor kao oblike izražavanja mržnje koji su pravno definirani i zakonom zabranjeni, postoje i druge forme potencijalno štetnog govora, odnosno govora koji nije zakonom zabranjen i kažnjiv, ali ostavlja negativne posljedice i doprinosi predrasudama, diskriminaciji i mržnji prema određenim, često marginaliziranim skupinama.

Stoga je analiza „Narativi mržnje u internetskim medijima i internetskoj komunikaciji u Hrvatskoj“ Sare Lalić i Cvijete Senta usmjerena na narative mržnje na internetu u Hrvatskoj – dakle ne samo na govor mržnje kao zakonom definiranu i zabranjenu kategoriju nego i na druge potencijalno društveno štetne vrste govora. Cilj je ovog izvještaja analizirati glavne karakteristike mrzilačkih sadržaja na internetu da bismo na temelju tih spoznaja doprinijeli donošenju zaključaka o tome koji bi bili najefikasniji načini odgovora odnosno borbe protiv takvih sadržaja na internetu.

Istraživanje smo proveli u razdoblju od listopada do prosinca 2020. godine. S partnerima iz Slovenije i Srbije definirali smo tri skupine koje su u našim zemljama učestalo mete mrzilačkih sadržaja: izbjeglice i drugi migranti, politička opozicija te novinari. Dodatno, u Hrvatskoj smo analizirali i sadržaj mrzilačkog govora usmjerenog protiv Roma. Okvir za odabir sadržaja koje smo analizirali četiri su događaja koja su se odvila u razdoblju od lipnja 2019. do lipnja 2020. godine za koje smo pretpostavili da su mogli potaknuti mrzilački govor – po jedan događaj za svaku od navedenih skupina. U analiziranim smo člancima, komentarima čitatelja i komentarima na stranicama na Facebooku, osim samih mrzilačkih sadržaja, analizirali i eventualne odgovore na takve sadržaje.

Izvještaj je strukturiran na sljedeći način: u drugom poglavlju opisujemo metodološki okvir istraživanja; u trećem poglavlju prezentirana je prva studija slučaja, odnosno analiza narativa mržnje prema izbjeglicama i drugim migrantima; četvrto poglavlje donosi studiju slučaja o narativima o političkoj opoziciji; u petom poglavlju analiziramo narative mržnje prema novinarima; dok u šestom predstavljamo rezultate analize narativa mržnje prema Romima. Sedmo poglavlje sadrži komparativnu analizu navedenih narativa, osmo opisuje preventivne i ex post mjere borbe protiv narativa mržnje u Hrvatskoj, deveto donosi zaključak izvještaja, dok su u desetom poglavlju navedene proporuke za borbu protiv ove vrste govora. Izvještaj završava sažetkom na engleskom jeziku.

Ova publikacija nastala je u okviru projekta "Odgovor" koji povezuje četiri partnerske organizacije: dva partnera iz Slovenije – Mirovni institut kao koordinatora projekta i Sveučilište u Ljubljani (Fakultet društvenih znanosti, Internetsko oko), Centar za mirovne studije iz Hrvatske te Novosadsku novinarsku školu iz Srbije. Projekt financira Europska unija u okviru Opće uprave za pravosuđe i potrošače, odnosno u okviru Programa prava, jednakosti i građanstva, a sufinancira Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.

U sklopu projekta i istom metodologijom nastale su i slične analize narativa mržnje u Sloveniji i Srbiji koje možete naći u prilogu. Mirovni Inštitut objavio je analizu „Sovražni narativi v spletnih medijih in spletni komunikaciji v Sloveniji“ autora Ajde Šulc i Iztoka Šorija, dok je Novosadska novinarska škola objavila analizu narativa mržnje u Srbiji u publikaciji „Govor mržnje na portalima i društvenim mrežama u Srbiji“, autora Stefana Janjića.