Studijski posjet predstavnika i predstavnica hrvatskih institucija i organizacija civilnog društva finskim institucijama koje se bave suzbijanjem diskriminacije ili su na neki način zadužene za kreiranje antidiskriminacijskih politika održao se od 28. do 31. ožujka 2017. godine.
Posjet predstavnika Centra za mirovne studije, Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade RH, Ureda pučke pravobraniteljice, Ministarstva pravosuđa, Hrvatskog zavods za zapošljavanje, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva uprave, Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Ureda Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom, Kuće ljudskih prava Zagreb, Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Ludwig Boltzmann instituta za ljudska prava je održan u sklopu projekta Mjerenje (ne)jednakosti u Hrvatskoj, kojemu je cilj unaprijediti postojeći sustav prikupljanja podataka o nejednakostima u Republici Hrvatskoj te također predviđa i uspostavu široke platforme suradničkih tijela i institucija posredstvom koje bi se podaci koje tijela već prikupljaju, počeli koristiti za 'mjerenje nejednakosti'.
Antidiskriminacijski zakon u Finskoj na snazi je od 2004. godine, no doživio je izmjene kojima je znatno unaprijeđen te je sada veoma obuhvatan, a takav izmijenjeni zakon stupio je na snagu 2015. godine. Stoga je prvog dana organiziran posjet Jedinici za demokraciju, jezik i temeljna prava Ministarstva pravosuđa, odjelu zaduženom za potporu provedbe ovog zakona. Kako bi se Zakon provodio na najbolji mogući način Ministarstvo održava edukacije za poslodavce i institucije koje imaju posebne obveze temeljem ovog zakona (npr. procjenu učinaka jednakosti i promociju jednakosti, što moraju raditi sve odgojno-obrazovne ustanove, veći poslodavci i državna tijela), objavljuje publikacije, provodi promotivne aktivnosti i aktivnosti s ciljem podizanja razine svijesti građana i institucija. Zadaća ovog odjela je i djelovati na očuvanju i razvoju demokracije, što uključuje i praćenje izbora te informiranje građana o njihovim političkim pravima. Također su zaduženi za provedbu jezičnih prava i prava starosjedilačkog naroda, a od 2008. godine koordiniraju tzv. sustav za praćenje diskriminacije.
Sustav za praćenje diskriminacije je tijelo sastavljeno od velikog broja predstavnika raznih državnih i akademski institucija te organizacija civilnog društva (otprilike 40), koje Ministarstvu pravosuđa dostavljaju podatke s kojima raspolažu, a da govore o prisutnosti diskriminacije u Finskoj, a temeljem čega Ministarstvo pravosuđa izrađuje godišnje izvješće. Ova izvješća nisu usmjerena prema nikakvom posebnom donositelju odluka već služe kao podloga za kreiranje javnih politika i rade se ciklički i tematski.
Alat za procjenu jednakosti, izvor: http://yhdenvertaisuus.finlex.fi/en/
Ministarstvo pravosuđa je ove godine završilo s izradom Nacionalnog plana za temeljna ljudska prava, nakon širokih konzultacija s nevladinim organizacijama, koje su predlagale prioritete. Plan je uključio preporuke međunarodnih tijela, pravobranitelja i nevladinih organizacija i u njemu su predviđena ukupno 43 projekta (tj. aktivnosti) u cilju suzbijanje diskriminacije.
Jedna od nevladinih organizacija koja prati stanje ljudskih prava i zagovara implementaciju međunarodnih standarda je Finska Liga za ljudska prava, koja je istog dana ugostila hrvatske predstavnike organizacija i institucija. Liga koordinira 20-ak nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prava pojedinih grupa te su sudjelovali u zakonodavnom procesu prilikom izrade antidiskriminacijskog zakona. Također sudjeluju kao članovi u grupi za prikupljanje podataka o nejednakostima. Smatraju kako će recentne promjene u zdravstvu i sustavu socijalne skrbi te stanovanja u Finskoj, imati diskriminatorne učinke na pojedine skupine osoba. Također su istaknuli kako je najveći napredak za Sami narod postignut u području obrazovanja, budući da se mogu školovati na vlastitom jeziku, no to vrijedi samo u dijelovima Finske koje Sami tradicionalno nastanjuju, tj. u sjevernom dijelu.
U sklopu posjeta Institutu za društvene znanosti Sveučilišta u Helsinkiju sudionici i sudionice upoznali su se s neformalnom grupom sastavljenom od profesora/ica i studenata/ica koji u svojim radovima istražuju grupnu dinamiku i grupne stavove, a posebice su fokusirani na teme međuetničkih odnosa i rasizma (istražuju stavove doseljenika i većinske populacije prema njima, među grupne i unutar grupne obrasce i dr.). Njihovo istraživanje o diskriminaciji temeljem spola i etničkog podrijetla pri zapošljavanju, putem prijava na natječaj, dostupno je na: http://jspp.psychopen.eu/article/view/433.
U Finskoj, 4,2 % populacije čine stranci, dok 5,9 % ljudi rođeno u drugim zemljama, stoga Finska, kako bi osigurala bolju integraciju, osnovala je Stručni centar za integraciju imigranata pri Ministarstvu zapošljavanja i ekonomije, kroz koji pružaju podršku procesu integracije, objavljuju sve potrebne informacije putem web stranice te provode edukacije djelatnika u centrima za integraciju. Također, prikupljaju podatke koji će im služiti za izradu četverogodišnjeg izvješća o integraciji migranata.
Nacionalni institut za zdravlje i blagostanje, kojeg su predstavnici hrvatskih institucija i organizacija civilnog društva također posjetili, prikuplja različite podatke o zdravstvenom stanju populacije i o funkcioniraju sustava koji bi trebao osiguravati zdravlje i blagostanje u Finskoj. Temeljem toga daju preporuke za poboljšanje postojećih politika. Vode registre s podacima o medicinskim stanjima stanovnika, registar skrbi, registar rođenja, registar posjeta primarne zdravstvene zaštite te registar za infektivne i zarazne bolesti.
Od 2016. godine u Institutu postoji grupa za multikulturalizam koja je osnovana s ciljem prikupljanja podataka o raznim manjinskim etničkim skupinama, pa tako prikupljaju podatke o imigrantima, neovisno o tome je li osoba tražitelj međunarodne zaštite ili ne, te trenutno provode i veliko nacionalno istraživanje o zdravstvenom stanju Roma.
Ovo istraživanje provodi se uz pomoć informanata i suradnika iz Romske zajednice, tako da je sastavljen reprezentativni uzorak i odabrani su ispitanici koji pristupaju opsežnom intervjuu tijekom kojeg daju podatke o bolestima u obitelji, odgovaraju na pitanja o prilikama stanovanja i dostupnosti usluga te prolaze kroz medicinski pregled (postupak traje cca 2, 3 sata).
Organiziran je i posjet Romskom Vijeću, jedinici unutar Ministarstva socijalnih poslova i zdravlja, koja djeluje samostalno kao tijelo koje prati stanje, daje prijedloge, radi na suzbijanju diskriminacije, promovira romski jezik i sudjeluje u izvještavanju europskih i međunarodnih tijela. Osim Vijeća, pravima Roma i suzbijanjem diskriminacije bave se i Nacionalni savjetodavni odbor za Rome i Regionalni savjetodavni odbori , koji su smješteni u gradovima u kojima je veći broj Roma.
U Finskoj živi oko 10000 Roma i premda su tijekom povijesti bili marginalizirana društvena skupina, posebice industrijalizacijom, danas je pitanje njihovih stambenih uvjeta riješeno te nema Roma koji žive u izoliranim naseljima samo za Rome. Također se sve više Roma uključuje u obrazovanje, posebice se veći broj romske djece upisuje u vrtiće od kada je uvedena mogućnost provođenja dijela pedagoškog programa na romskom jeziku.
Nakon stupanja na snagu antidiskriminacijskog zakona u Finskoj 2015. godine, uspostavljena je institucija
Pravobranitelj za nediskriminaciju, koja je zamijenila dotadašnju instituciju pravobranitelja za borbu protiv rasne diskriminacije. Neovisna su institucija sa zadaćom promicanja jednakosti i suzbijanja diskriminacije, a imaju i dvije dodatne uloge: nadgledanje postupaka udaljavanja stranaca iz Finske te su nacionalni izvjestitelj za suzbijanje trgovanja ljudima. Izrađuju izvješća o prisutnosti diskriminacije, ali ne rade to samostalno već podugovaraju vanjske agencije koje rade istraživanja. U 2016. godini zabilježili su 891 slučaj prijavljene diskriminacije, koja se može prijaviti i putem
online obrasca. a najviše pritužbi pristiže na temelju etničke pripadnosti iza koje slijedi invaliditet. Svake godine podnose izvješće o radu Vladi, a svake četiri godine podnosit će izvješće Parlamentu.
Osim ove institucije postoji i Pravobranitelj za jednakost koji se bavi rodnom ravnopravnošću, a uz njega i Vijeće za rodnu ravnopravnost, koje je ugostilo predstavnike iz Hrvatske. Predstavnica ovog tijela je kao najveće probleme trenutno u Finskoj istaknula rodno segregirano tržište rada i rodni nesrazmjer plaća (gender pay gap) te visoku prisutnost nasilja u obitelji.
Vjerujemo da će iskustva prikupljena tijekom studijske posjete uvelike koristiti domaćim institucijama u podizanju kvalitete dizajna, provedbe, praćenja i evaluacije antidiskriminacijskih politika kao i politika zaštite i promicanja ljudskih prava te politika jednakosti prilikom uspostavljanja platforme za prikupljanje i analizu podataka o (ne)jednakosti u Hrvatskoj koja je drugi korak u provedbi spomenutog partnerskog projekta planiran za drugu polovicu 2017. godine.
