Od prošle godine malo se toga promijenilo u našem društvu – migrantski radnici_e poput dostavljača_ica i dalje su mete fizičkih napada na ulicama; žene s hidžabom i dalje se verbalno maltretira po tramvajima i ulicama, diskriminira ih se u traženju posla i stana; osobe druge boje kože i dalje se izdvaja i profilira na našim aerodromima, autobusima i vlakovima; Romima se i dalje brani ulazak u kafiće u gradovima u kojima žive i rade. Vidimo porast ksenofobije i rasizma u zagrebačkim četvrtima poput Dugava gdje se poziva na izmještanje prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite, tj. osoba koje bježe od različitih vrsta nasilja i traumi, ratova, političkih i društvenih ugnjetavanja. Vidimo zahtjeve lokalnih zajednica za izmještanjem ionako segregirane policijske postaje u Remetinečkom gaju, gdje migrantski radnici i radnice i drugi moraju stajati satima u redu kako bi se riješila njihova papirologija. Primjere rasne diskriminacije možemo naći i u drugim segmentima našeg društva i života, a ovog ožujka je na nama da osvijestimo da smo mi kao društvo ti koji ju činimo.

Invidividualizirano i lokalno nasilje pak crpi inspiraciju iz institucionalnog nasilja – vidljivog u batinanju ljudi na našim granicama, segregaciji djece Roma i izbjeglica u obrazovanju, stvaranju pravnog okvira radnih migracija isključivo u interesu kapitala i bez zaštite radnika_ica od kojih se očekuje da šute i rade u ropskim uvjetima, sustavnog zanemarivanja stambene i životne situacije romskih zajednica  unutar glavnog grada naše države.

Ove godine želimo posvijestiti ove i druge primjere rasizma koji pogađaju naše sugrađane i sugrađanke i priječe ih da budu jednak dio ovog društva te da uživaju prava o kojima mi ne moramo puno razmišljati. Povežimo te primjere s našom širom okolinom i razmislimo koliko smo o njima i na koji način učili u školi, kako se o njima izvještava kroz medije, kako se o njima govori u Saboru ili gradskoj vijećnici i kako se sve to odražava na našu svakodnevicu.

Naposljetku, ove godine želimo biti osnaženi_e da djelujemo – reagirajmo na nepravdu i rasizam kada mu svjedočimo - nemojmo šutjeti kada se pred našim očima odvija maltretiranje u tramvajima ili autobusima, rasno profiliranje na ulicama ili aerodromima, kada na šalterima svjedočimo rasističkom ponašanju službenika. Želimo živjeti u zajednicama u kojima se borimo za poboljšanje uvjeta života Roma i ne bojimo solidarizirati se s našim novim i starim sugrađanima u gradnji pravednijeg društvo bez nasilja i diskriminacije.

Ove godine činimo sve kako bismo izbjegli da naše društvo ponavlja obrasce koji dovode do kontinuiranog zakidanja i ograničavanja prava ljudi te brojnih smrti i psihofizičkih posljedica, isključivo zbog načina na koje ih se gleda, odnosno načina na koje ih gledamo.

Tjedan borbe protiv rasizma organizira Centar za mirovne studije uz podršku drugih organizacija i institucija, povodom obilježavanja Međunarodnog dana eliminacije rasne diskriminacije 21. ožujka, kao uspomenu na masakr 1960. godine u Sharpevilleu u aparthejdskoj Južnoafričkoj Republici, gdje je policija ubila 69 ljudi i ranila mnoge druge crne prosvjednike koji su mirno prosvjedovali protiv segregacijskih zakona kojima se ograničavalo njihovo kretanje u zemlji.