Svjetski dan socijalne pravde obilježava se 20. veljače od odluke UN-a 2008. godine, a nastao je kao podsjetnik na potrebu izgradnje pravednijeg i ravnopravnijeg svijeta, te borbe protiv nezaposlenosti, socijalne isključenosti i siromaštva. Iako u načelu viziju tog plemenitog cilja dijeli Hrvatska, praksa i iskustva onih marginaliziranih i socijalno najugroženijih, ali i većine koja pokušava preživjeti od svog rada, pokazuju drugačije.

Dvije trećine radnika prima ispodprosječnu plaću, inflacija građane gura prema siromaštvu, država ne raspolaže sa statistikom beskućništva koje raste, broj korisnika zajamčene minimalne naknade (socijalne pomoći) svake godine pada sve više, ali ne zato što su se zaposlili, nego zato što ispadaju iz sustava socijalne skrbi koji bi trebao biti sigurnosna mreža za sve građane.

Jedan od razloga zašto se to događa je mjera prisilnog, besplatnog rada kojim je uvjetovana ta socijalna naknada, iako bi ona trebala biti zajamčena, kako joj i ime kaže, svima u situaciji dubokog siromaštva. Taj je rad pritom nedovoljno reguliran, a korisnici su na njemu nezaštićeni i ne poštuju im se radnička prava. Brojni stručnjaci, pučka pravobraniteljica te organizacije za ljudska prava smatraju takav rad neprihvatljivim, a Centar za mirovne studije i Centar za mir nenasilje i ljudska prava - Osijek su u prosincu 2023. Ustavnom sudu predali zahtjev za ocjenu ustavnosti mjere jer ga smatraju i protuustavnim.

Danas, na Svjetski dan socijalne pravde, važno je upitati Vladu Republike Hrvatske – je li to ta socijalna pravda kojoj kao društvo stremimo? Prisilni, besplatni rad nije mjera kojom se ona postiže, zato tražimo hitno ukidanje te štetne mjere i sustav socijalni skrbi koji se temelji na cjelovitom pristupu najranjivijima u društvu koji je podržavajući, a ne disciplinirajući. 

Projekt Impact4Values sufinanciraju Europska unija i Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske.  #impact4values