Nakon što je EUN na snazi više od 20 godina, nalazi ovog istraživanja Agencije za temeljna prava (FRA) prikazuju izazove u ostvarivanju temeljnih prava za osobe za koje je zatražen europski uhidbeni nalog i time omogućuje jedinstveni uvid u njihova iskustva, kao i u iskustva stručnjaka uključenih u postupak. Nalazi također pokazuju da postoje zajednički izazovi u svim državama članicama EU, te da je potrebno uložiti dodatne napore kako bi se osiguralo da ljudi mogu sudjelovati u kaznenim postupcima i dobiti pošteno suđenje.

"Europski uhidbeni nalog je važan alat za provođenje pravde preko granica. EUN je dio sustava koji sadrži ključne zaštite kako bi se osiguralo poštovanje prava onih kojima je uručen nalog," kaže direktorica Agencije FRA, Sirpa Rautio. "No, teorija i praksa ponekad nisu usklađene. Ovaj izvještaj opisuje kako sudovi i policija mogu osigurati da osobe kojima je uručen nalog imaju potpuni pristup pravdi i da im se pravedno sudi."

Izvještaj o postupcima Europskog uhidbenog naloga istražuje prava optuženika - osoba kojima je izdan nalog, a koji mogu biti mogu biti osumnjičeni ili osuđenici koji su pobjegli iz zemlje - i kako se ta prava primjenjuju u praksi. Izvještaj analizira što se događa u zemlji koja izdaje nalog i u onoj koja ga izvršava. Identificira stvarne izazove, kako ih zemlje rješavaju i sugerira poboljšanja: 

• Poštovanje prava - međusobno povjerenje i priznavanje između nacionalnih pravosudnih sustava važno je za prekograničnu suradnju. Međutim, ono može dovesti do toga da pravosuđe zanemari osobne okolnosti poput lošeg zdravlja, obiteljske situacije ili uvjeta pritvora u državi koja je izdala nalog. Pri odlučivanju o izručenjima, države bi trebale procijeniti šire implikacije prava u prekograničnim transferima slučaj po slučaj ili čak razmotriti alternative za osiguranje pravde bez korištenja naloga.
• Pravo na pravnu pomoć - osobe bi trebale imati pristup pravnoj pomoći u državi u kojoj su uhićene, kao i u zemlji koja je izdala nalog. U praksi, često im država dodjeljuje odvjetnike po službenoj dužnosti. Pravo da slobodno odaberu odvjetnika prema vlastitom nahođenju može biti otežano nedostatkom znanja i mogućnosti da unajme privatnog odvjetnika u državi u kojoj su uhićeni. Također, pravni stručnjaci možda neće u potpunosti razumjeti ili prepoznati važnost odabira odvjetnika iz države koja je izdala nalog. Optuženici ili nisu svjesni svog prava na odvjetnike ili ne dobivaju pomoć u njihovom pronalaženju. Države bi trebale osigurati obuku o ovom pravu za policiju kao i smjernice o svim drugim aspektima Europskog uhidbenog naloga. Također bi trebale sastaviti i učiniti dostupnim popis odvjetnika s iskustvom u provedbi naloga, a kako bi se optuženici mogli konzultirati s njima i imati dovoljno vremena.
• Pravo na informacije - optuženici uglavnom dobivaju informacije o svojim pravima i razlozima za nalog. Međutim, može se desiti da budu kasno obaviješteni ili mogu također i ne razumjeti potpuno pružene informacije. To naglašava potrebu za pojednostavljenim informacijama koje izbjegavaju strogo pravni jezik. Dodatna obuka, kontrolne liste i smjernice mogu osigurati da policija i pravni stručnjaci obavijeste uhićene tako da optuženici u potpunosti razumiju potrebne postupke.
• Pravo na tumačenje i prijevod - optuženici uglavnom imaju pristup tumačima i prijevoditeljima, ali često kvaliteta prevođenja može biti loša. Ponekad se to događa zbog kratkih rokova i teškoće u pronalaženju osoba koje bi prevele manje poznate jezike. Zajedničko korištenje tumača i prevoditelja između država i uvođenje provjera kvalitete mogli bi poboljšati problem s razumijevanjem postupka.

Vijeće Europske unije je zamolilo Agenciju FRA da nadogradi ranija istraživanja Agencije o  ovoj temi. Ovo istraživanje se oslanja na desk istraživanje i intervjue s pravnim stručnjacima, kao i s osobama kojima je izdan nalog.

Izvještaj obuhvaća 19 država članica Eeuopske unije (Belgija, Hrvatska, Cipar, Češka, Estonija, Finska, Njemačka, Mađarska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Portugal, Slovačka, Slovenija, Španjolska i Švedska). Međutim, ponekad se spominju i druge zemlje koje nisu obuhvaćene istraživanjem.

Nalazi istraživanja se temelje na informacijama dobivenim tijekom intervjua s pravnim stručnjacima, kao i s osobama koje je neka država članica zatražila za predaju pod Europskim uhidbenim nalogom i njihovim predstavnicima.

Izvještaj za Hrvatsku suradnja je Centra za mirovne studije i Kuće ljudskih prava Zagreb te je dostupan na ovoj poveznici.

Centar za mirovne studije je dio multidisciplinarne istraživačke mreže FRANET Agencije za temeljna prava zajedno s organizacijama BaBe - Budi aktivna. Budi emancipiran. i Kućom ljudskih prava Zagreb od 2014. godine.